ođendan je bio, i prošao. Taj dan, dan kad sam se rodila, je značajan manje više zato što mu oni koji ga se sete daju taj značaj. Značajan za okupljanje porodice i prijatelja. Rođendane ne slavim odavno, ali na kraju uvek ispadne da slavim, onako, iz nevezanog. Svi nazovu telefonom ili svrate, onda ja kažem - pa sedite, daj da popijemo po jednu, probaj ovu tortu nisam je do sada pravila, itd. I... na kraju uvek ispadne dobar provod.
A ja sam tog jutra bila slobodna, mislim, od bilo kakvog posla, i nekako setna. Uranila sam, i počela dan pijući kafu na terasi, svodeći konte, prebrojavajući silne godine i događaje. A toga ima!
Od čoveka!
18. jula 1914 godine, Mileva (Marić) Ajnštaj je dobila pismo od svog muža Alberta, koje joj je doneo njegov kolega Fric Haber u kojem doslovce piše:
A. Ti ćeš se pobrinuti:
1. za čistoću moje odeće, veša i posteljine
2. da redovno dobijam tri obroka u svoju sobu
3. da moja spavaća i radna soba budu čiste a posebno da samo ja koristim svoj sto
B. Odreći ćeš se svih ličnih odnosa sa mnom, sve dok nisu nužni iz društvenih razloga.
Ako je išta u ovom veku bilo u stanju da nam popravlja raspoloženje i leči nacionalni ponos, i stalno nas podseća da možemo biti mnogo bolji nego što se to može zaključiti na osnovu izgleda naše države (a ova s početka XXI veka je još i cveće u odnosu na onu iz poslednje decenije prethodnog veka), to su uspesi naših sportista.
Скоро све у животу Јунис Вејмон долазило је, ако и јесте уопште, преспоро, стизало је кад више није имало чари или смисла и увек измењено у односу на почетно прижељкивану форму.
Док је, као десетогодишња девојчица, у родном месташцу на граници између двеју Каролина, сатима вежбала клавир, маштала је о концерту у Карнеги Холу и замишљала је себе како свира Шопена, Листа, Баха -- ох, "тај Бах", њене речи, "њега сам волела!" -- али њен концерт, двадесет година доцније, током првог од неколико налета њене променљиве славе, био је све али не и концерт класичне музике.
Са својох 17 година, после кратког боравка на Музичкој школи Џулијард у Њујорку, пријавила се на Институт за музику Куртис у Филаделфији с намером да студира клавир, али је била одбијена, да би јој после више од пола века тај исти Инситут доделио почасну диплому, док је Нина -- тад је већ одавно била Нина -- била на самрти.
Takvih dana ce izgleda biti cesto, sirom sveta. Veceras haos u Meksiku
Poenta ovog pisma - predloga za razmišljanje - vezana je za rešenje
Ne sećam se da li je prošle godine neko na blogu spominjao 40-tu godišnjicu od realizovanja albuma Abbey Road od Beatles-a. Ja ne bih da pišem biografski post o njima i toj fešti. Ali danas je 9.oktobar i bio bi to 70-ti rođendan J.Lennon-a. Sumnjam da ima nekog ko voli njegovu i njihovu muziku, a da ne zna te podatke i diskografiju. Šaljem vam samo malu razglednicu i link do wikipedia-e za podsećanje, i one mlađe da saznaju.
I još jednom, po ko zna koji put, se pokazalo da nema te ankete, nema tog statističkog ispitivanja, nema tog "polla", čega sve ne, koji će pouzdano utvrditi šta ljudi misle i osećaju. Još smo mi daleko od sveta u kome će algoritmi vladati ljudima. Granica ljudske iracionalnosti nema- tj ista je bezgranična.
Stvarnost je nepredvidljiva, a smisao je samo pričica kojom sebe naknadno ubeđujemo (ili uspavljujemo) da je situacija pod kontrolom.
Ovogodišnje finale Roland Garros-a ima mogućnost da postane jedan od najvećih mečeva u istoriji tenisa.
Đoković i Nadal se sastaju po 33. put (14-18) i ovo rivalstvo će gotovo izvesno biti najveće u tenisu ikad.
Najviše međusobnih mečeva su odigrali Lendl i MekInro (prelazim na čitaj kao što govoriš) - 36
Ono što čini rivalstvo (osim broja mečeva) su važnost mečeva, neizvesnost, kvalitet, trenutne pozicije oponenata...