Godina bi, cini mi se, bila negde osamdeset cetvrta. Tako nekako.
Jedini krstić za označavanje koji mi je u secanju ostao kao marker a koji bi ukazivao na nekakvu kalendarsku odredenost jeste podatak da je Mika sledeceg jutra putovao na more.
Dakle - pocetak jula. Znam da se vracao sredinom tog meseca posle letovanja sa roditeljima pa je plan da onda putem noćnog voza/vlaka Beograd-Split a preko Bosne zapalimo zajedno.
Dokle će biti sranja u ovoj zemlji?
ođendan je bio, i prošao. Taj dan, dan kad sam se rodila, je značajan manje više zato što mu oni koji ga se sete daju taj značaj. Značajan za okupljanje porodice i prijatelja. Rođendane ne slavim odavno, ali na kraju uvek ispadne da slavim, onako, iz nevezanog. Svi nazovu telefonom ili svrate, onda ja kažem - pa sedite, daj da popijemo po jednu, probaj ovu tortu nisam je do sada pravila, itd. I... na kraju uvek ispadne dobar provod.
A ja sam tog jutra bila slobodna, mislim, od bilo kakvog posla, i nekako setna. Uranila sam, i počela dan pijući kafu na terasi, svodeći konte, prebrojavajući silne godine i događaje. A toga ima!
Kao i svako ko je odrastao na severnoj hemisferi, u području kontinetalne klime, imala sam jasnu predstavu o godišnjim dobima i praznicima vezanim za njih.
Uskrs pada u proleće, Božić i Nova godina su u zimu, naša porodična slava je u jesen, a moj rođendan u leto.
Prosto i jednostavno.
A onda smo otišli na onu drugu polovinu zemljine kugle.
Snažan je bio medeni miris procvetalih nešpula, koji mi je golicao nozdrve, kad su me uhvatili za ruke između sebe, i poveli u sumrak.
- To je Venera, ili večernjača...ili zvezda Danica, odgovorio je moj otac, - više ćeš o njoj učiti kasnije.
Govorili smo još puno o svemiru, zvezdama i suncu. Mama se samo zadovoljno smeškala i ćutala. Odjednom je stala i čučnula ispred mene, popravila mi mašnu u kosi i kragnu na haljini, stegnula me u svoj slatki zagrljaj, odmakla se od mene, i gledala me pogledom kojim se uči ljubav.
Ovo nije nešto što pristojni i civilizovani narodi mogu/trebaju da slave!
Dan žalosti može da bude samo odraz licemerja naše države što nije učinila gotovo ništa za intergaciju i povratak ili obeštećenje tih ljudi!Ukratko: Dan Oluje može da bude samo dan hrvatske i srpske sramote!
Sve ostalo su besprizorne balkanske političke manipulacije...
Milja Marin, djevojačko Toroman je bila jugoslovenska partizanka, poznata po svom portretu „Kozarčanka“ koji je napravio Žorž Skrigin. Milja Toroman je bila bolničarka u 11. kozaračkoj brigadi. Fotografija Žorža Skrigina je nastala u Knežpolju 1943. godine.
Imala je samo 17 godina, ali u intervju iz 2007 rekla je da pamti trenutak kada je nastala legendarna fotografija.
`Bilo je