SLUČAJEVI ILI TRAGEDIJE MOJIH LJUBAVI (Magdalena)
Dobar dan, (eh da je zaista bio dobar dan, gde bi mi samo kraj bio, ovako...!)
Ja sam Todorovic! Aleksandar Todorovic! Zapamtite to ime, i to prezime, ali ne zbog mene, nego radi vas - za svaki slucaj.
12. avgust je međunarodni Dan mladih. Mislim da tu činjenicu valja pomenuti ovde. O mladima sam, ne tako davno, već pisao jedan tekst, tako da će ovaj biti nešto kraći.
Mladi su verbalno uvek podržani od strane društva, odnosno pojedinaca, posebno ako ljude o tome pitate javno, u uličnim tv-anketama.. U praksi je priča, uglavnom, sasvim drugačija. Ne postoji istinski stav da mladima treba jedan malo aktivniji, iskreniji pristup - tako da se pomaci u ovoj oblasti dešavaju veoma sporo.
SLUČAJEVI ILI TRAGEDIJE MOJIH LJUBAVI (Jasmina)
Dobar dan, (eh da je zaista bio dobar dan, gde bi mi samo kraj bio, ovako...!)
Ja sam Todorovic! Aleksandar Todorovic! Zapamtite to ime, i to prezime, ali ne zbog mene, nego radi vas - za svaki slucaj.
I navijanje za Ninu!
Uskoro će predsednički izbori u SAD i interesantno bi bilo videti koliko su osnovne poruke Trampove predizborne kampanje ostale slične onima iz prethodnih izbora 2016. godine. Doduše, danas u tolikoj meri verovatno više i nema direktnih ksenofobičnih ispada, kao ni otvorenog raspirivanja straha srednjeg i siromašnijeg belog sloja od komšija druge boje. Jer, ovog puta Tramp ipak nastupa sa pozicija predsednika, a ne nekakvog političkog autsajdera, a opet, možda se to desilo i pod neočekivanim pritiskom političke i ekonomske krize izazvane pojavom koronavirusa.
Pre tačno 21 godinu Crvena Zvezda je u Tokiju, pobedivši čileanski Kolo Kolo sa 3:0, postala nezvanični prvak sveta u klupskom fudbalu.
Iz današnje perspektive to deluje skoro neverovatno. Ipak, zaista se desilo. Sjajna generacija.
Iako bi svi kalendarski dani, bez obzira na svoje specifičnosti, trebalo da uživaju jednaka prava, ispada da ovo nije dan kao drugi dani u godini. Urezano je to u kolektivnu svest. Hteli to ili ne, zvona se i dalje klate i bruje isto, i, u taj bruj se samo površno i sporadično umeša žagor ovovremenih stvari.
I ovaj „taj dan“ poneo je dozu posebnosti. Mada pogled seže, makar potajno, ka Istoku, nastavilo se odlučno truckanje kaldrmom ka EUropi. Stigle su vesti iz briselske čekaonice, prevedene na ćirilicu... Neki vele da to jeste datum, samo u drugom obliku, neki vele da to još uvek nije datum, ali da je to jedno svakako poželjno stanje, neki vele da to nisu ni datum, ni stanje, nego da je to i dalje ipak samo polustanje i da bi to polustanje moglo godinama ostati takvo dok se zaista ne ispune određene stvari koje su uz američko nadgledanje dogovorene za briselskim astalom, a neki, pak, bez uvijanja, vele da je to golema istorijska pobeda... Do sada, koliko je samo poraza bilo na terenu, a pobeda u istoriji, tom velikom zemaljsko-nebeskom sajtu na kome srpski tabor ima sopstveni odeljak i podatke unosi tako da budu dopadljivi i podsticajni za svaku sledeću generaciju.
Mislim, što da ne - nismo dugo pisali pismene radove na temu Proleća, zar ne?
Iako ovde kod nas na blogu (a generalno i u životu) postoji podela na ljude koji više vole zimu ili više vole leto, mislim da ćemo se složiti da je proleće jedino godišnje doba oko kojeg se većina slaže da je prijatno.
Pa, pošto je danaske, i zvanično, njegov prvi dan, da ga obeležim jednom dragom pesmom koja mi se, napola zaboravljena, ušunjala u misli jutros, kada su na jutarnjem programu po n-ti put ponovili da nam stiže proleće:
Kišno velikopetkovsko jutro, tmurno i hladnjikavo ali to ne sme da omete kazivanje vedre i optimističke poruke o bratstvu, toleranciji i zbližavanju bez obzira na evidentne različitosti ... pa eto jedna mala etida poučna u svakom smislu i nadasve angažovana ...