...ispred diskonta (/zadruge) u blizini kuće svog rođaka...
I onda posle duge, iscrpne, dodao bih i grozničave akcije u koju je bio uključen i ceo politički vrh naše države
uhvaćen je Milo radKo madić, nije bilo nimalo lako (žilav otpor i takoto), ali poklopile su se i zvezde (Bramerc, Ešton, vize i sl).
Kad nema šargarepe, dobar je i štap.
Tamo negde, 1994. godine razgovarao sam sa čovekom koji je sada direktor Javnog servisa Evropske Srbije. Na moju opasku da je uloga televizije da edukuje i da je potrebno praviti emisije koje edukaciju imaju za cilj, A.T. je postavio pitanje koje je potpuno promašilo temu, ali, ipak, opisuje većinsko mišljenje: Ako stalno pravim emisije o slikarima, da li će Srbija postati slikarska, umetnička kolonija? Odgovor je, naravno, ne.
Danas je Dan multiple skleroze. Većina neće ni primetiti da se nešto tim povodom događa. Oni koji primete, registrovaće neki skup gde će neki ljudi govoriti o......tome, da biće i neka izložba, gde su izloženi radovi ljudi koji imaju tu bolest. Malo će razmisliti o tome šta je to. OK ne vredi očekivati da će cela Srbija postati medicinski obrazovana država koja traži lek za boljku. Naivno je i nekorisno. Bojim se da bi trajalo samo jedan dan.
Ne znam da li je to bilo ovih dana , ali Bob Dilan je svirao na stadionu Galenike u Zemunu , Zvezda je bila na putu da osvoji Kup evropskih šampiona, ja sam još živeo u zabludi da ću kada izađem iz vojske sa kumom na Rodos na mesec dana. Pre nego krenem na fakultet.
Kada “prirodnjacima” pomenete ime Jean Baptiste Joseph Fourier – a, najveći broj njih pomisli na Furijeove redove i Furijeovu transformaciju - evo, kladim se da su Vučko i Novković odmah na to pomislili. I on jeste zaista slavan zbog tih otkrića koja danas svaki student tehnike ili prirodnih nauka mora da savlada. Medju ljudima koji se prirodnim naukama ne bave, ime ovog čoveka i njegovih redova možda ne znači ništa, ali će vam skoro svako reći da
I navijanje za Ninu!
I, evo nas, čeka nas drugo polufinale.
Pošto sad znamo da smo se kvalifikovali za subotu, moći ćemo večerašnje takmičenje da pratimo mnogo opuštenije.
A ako ćemo pravo, izgleda da će večeras biti i zanimljivije... Bar ako je suditi po onome što videh na dragome nam You Tube-u.
I dalje ostaje poziv da kačite negdašnje i sadašnje evrovizijske, skoroevrovizijske i ine pesme koje vas na istu asociraju, da komentarišete sve - od muzike, preko koreografije, do, naravno, kostima - i generalno, da se opustite i zabavite dok pratimo takmičenje koje, po rečima čuvenog komentatora BBC-a svi vole da mrze.
Što se mene tiče, ja ga samo volim.
Fejs svakome daje drugačiji pogled na razmišljanja ljudi sa kojima deli virtuelno prijateljstvo na istom. A ono što ja vidim na njemu, u ovom trenutku (sreda, sat i po nakon onoga u Beogradu), je sledeće (imena izostavljena, da se bar malo privatnosti sačuva...):
Onomad, velika tuča na tererenu je najavila veliku tuču u zemlji. A danas...
Danas je itekako supersportski dan, možda je trebalo da stavim neki bombastičniji naslov, ali ko stvarno prati - ne treba mu to.
Tenis
Dakle, nekako u centru pažnje, ne smo kod nas nego globalno je finale Mastersa u Madridu (koji je nadaleko čuven po skupljačicama loptica, međutim ja ih ove godine nešto nisam primećivao! Starim li, ili se samo mnogo koncentrišem na tenis?). Ovo nije samo finale mastersa, i to dvojice najboljih tenisera današnjice - Đokovića i Nadala, ovo je mnogo više!
Prvomajska (Dok si ti vredno radio)
Pa, drage blogokolege, i svi vi koji se osećate radno, srećan vam 1. maj.
Jeste da taj praznik više nema onaj značaj koji je imao kad sam bila mala, al' eto, pošto je, uz Novu godinu i osmi mart jedini koji je preživeo od „ondašnjih" praznika, nekako mi uvek probudi sećanja.