AleXandar Lambros
Sam koncept blasfemije je savršena ilustracija kukavičke nezrelosti religijskog uma i ispraznosti same religije. Da religija sadrži bilo kakvu istinu mogla bi biti vređana, ismejavana čak i oskrnavljena bez da bude umanjena na bilo koji način. Njena istina uspela bi da isijava kroz sve ovo - neizbledela, neoštećena, postiđujući one koji je zloupotrebljavaju. Ali, to nije slučaj. Religija je bodljikava. Netolerantna. Ultradefanzivna upravo zbog toga što je lomljiva i krhka. Čvrsta je koliko i pena od belanaca. Imala je hiljade godina na raspolaganju da odbrani svoju stvar a sve što je uspela jeste da istupi sa sofizmom, nasiljem i moralom kog bi se postidela i zvečarka. I ne postoji količina klerikalne trtljavine i koještarija koje i dalje mogu da zamaskiraju jednostavnu ogoljenu činjenicu da u religiji nema ničega.Update: Maki je pušten večeras iz pritvora, nakon što je predsednik Srbije Boris Tadić potpisao odluku o pomilovanju, javljaju agencije
Mislim da u Srbiji svako zna ko je Maki - Bogoljub Arsenijević, umetnik, hajduk i podvižnik u borbi protiv Miloševićevog režima. Da bi se u Srbiji uspostavila demokratija, Maki je rizikovao svoj život. Takvih je bilo malo. Individualnih herojstava u borbi protiv Miloševićevog režima je bilo jako malo. Svi su se strašno plašili, s razlogom. Maki se borio mnogo pre nego što su mase izašle na ulice da smene diktatora. Bio je hapšen, zatvaran, zlostavljan, progonjen, osuđen.
Iznenađen sam činjenicom da ovde još uvek nije otvoren neki blog na temu finiša istorijskih izbora u Francuskoj, pa čak ni sada kada su oni završeni, a rezultat se zna, tako da sam rešio da malo preuzmem stvari u svoje ruke, obrišem prašinu i patinu sa svoje autorske opcije, i lično pokrenem ovu temu. Srbija je kandidat
Prvo je bila NATO agresija.
Sada je bombardovanje NATO.
Računam da će za nekoliko godina to biti NATO intervencija
Pa onda NATO akcija.
I onda samo muk.
Ma jok, kako...
Uostalom link tvrdi ovo. A B92 objavio pa povukao ovo
Udruženi zločinački poduhvat protiv srpskog jezika i nacionalne kulture počinili su:
Odgovor na pitanje koje je, onomad, postavio pesnik Branko Miljković, prema ovdašnjem iskustvu, bio bi: Ume, itekako, ume, ali svojom pesmom sužnje samo zavodi. Baš kao što su morske sirene zavodile Homerovog Odiseja ili Hajneova vila mornare na grebenu Lorelaj.
Moram odmah na početku da ti kažem da mi se jebe za poklone iz tvog džaka, nemam dimnjak pa ne znam kako bi se ufurao u ovo malo ateljea u kojem živim sa milom mi porodicom ali pišem ti kao čovek čoveku, s namerom da te upozorim na neke bitne stvari. Možda se i začudiš što se u ovim svojim godinama obraćam tebi, za mene nepostojećem i odavno iščezlom i zaturenom u mom najdaljem detinjstvu ali šta je tu je!
Kao prvo, jesi li ti Deda Mraz ili
Sažet kroz tri moja avatara, koja sam koristo na blogu, moj blogo-život bi izgledao ovako
Došao sam na blog nabrijan kao varvarin.
Onda mi je, u jednom trenutku, nešto krenulo da raste iz glave...
Nedugo potom sam flipnuo.
Фукушима даиићи, реч која је до једанаестог марта 2011. године мало коме ишта значила, урезала се дубоко у меморију целе једне генерације, онако како само имена нуклеарних електрана у којима се деси акцидент то могу. „Срећно острво", то би био превод имена префектуре по којој је славна нуклеарка добила име. Нити је префектура острво, нити је срећна, али разлог за ово друго није хаварија на систему за хлађење реактора музе савременог новинарства, већ друштвена хаварија која је са њом изашла на светло дана. Та Годзила душебрижности и незнања изронила је одмах за цунамијем и рушила све оно што он није могао да дохвати.