5. oktobar sada napada i kuso i repato. I režim, i nekadašnji učesnici, i kolone novih stranačkih aktivista, i kriminalci koji se nisu dovoljno iskazali, ...
Прошле године умро је књижевник Момо Капор, а јутрос књижевник Брана Црнчевић. И један и други су својим књигама, песмама, сатиричним причама, афоризмима, козеријама... утицали и на моју генерацију, из педесет и неке... А онда се десило нешто несхватљиво: два слободоумна, талентована и боемска духа сврстали су се уз брачни пар Милошевић
Svim dragim znanim i neznanim prijateljima, blogokolegama i blogokoleginicama, članovma i čitaocima bloga želim srećnu i uspešnu Novu godinu!
Želim vam da vas ne boli ono što vas je bolelo
a da vas voli ono sto vas nije volelo.
Želim da vam deca budu bolja od vas, da se
više vi hvalite njima nego oni vama.
Želim da vas dobro služe noge, da na njima
Povodom Medjunarodnog dana ljudskih prava, gost na blogu Britanske ambasade u Beogradu je Milan Antonijević, branitelj ljudskih prava iz Komiteta pravnika za ljudska prava (YUCOM) i Čivning (Chevening) stipendista Vlade Velike Britanije.
Dan ljudskih prava
Branitelji ljudskih prava uložili su dvadeset godina u podizanju svesti o ljudskim pravima i borbu
Mislim, znam da nije najpopularnije, al' ko velim - ako ne može danas, a kad može?
Dakle, svima rođenim u FNRJ i SFRJ srećan Dan republike.
Pevajte, pišite, kačite slike i razglednice.
Još jednom, na današnji dan koji bi trebalo slaviti kao božić, jer na današnji dan je rođen bog, gospodar svetla - Nikola Tesla.
Taman sam završila izveštaj. Samo da ga pošaljem. Dok otvaram prozor za pisanje nove priče. Al' samo da pre toga odgovorim na par mejlova. I protrčim kroz blog i fejsbuk. Usput da pogledam i mejlove u susednom internet sandučetu. A, i da štuknem kroz podnevne vesti...Kad ono mrak. Mrk. Mraknuo ekran. Samo pocrneo. Pored njega je uvela i stona lampa. U trenutku. Nestao i tektonski poremećaj iz susedne sobe koji, upravo raspušteni Mali Sin, bez blama naziva muzikom. Zagrcnula se i ućutala i mašina za veš.Struja? Nema struje?!
Dan ružan. Mučan. Gotovo samrtan. Koji vonja na uranijum. Dan koji se nije završio. Krenuće podsećanja, slike vatre... No, šta se kod nas zbilja obeležava 24. marta? Da li je to samo puko podsećanje na ratnu kampanju koja je otpočela nad nebom Srbije, podsećanje iz koga će proizaći nekoliko uobičajenih zaključaka o agresoru i nevinom, uz priču o pravdi i nepravdi, kao i uz priču o velikom otporu mnogostruko jačem protivniku - Ili se nešto ovih godina ipak malo izbistrilo, u smislu da bi se možda konačno moglo sagledati ko je sve i kako doprineo da se nakon niza ratnih okršaja
Eto... tako... opet trešti. Opet se svuda puca. I noć se kostreši. Trepuće odozgo.
Sila leti u vis. Crveno, zeleno, plavičasto, narandžasto... Kao da se vatreni div iskašljao, zaboravivši da turi ruku preko usta...
A ja - kao i oduvek - čini mi se da sve mogu da podnesem, samo lošu muziku ne mogu.
Prošlo je oko godinu i po dana od početka mandata ove nove vlade. Ide i Nova 2014. godina, u kojoj ćemo prema najavama morati da stežemo kaiševe i očekujemo samo najgore. Pravo je vreme da postavimo sebi neka pitanja. Da li nam je išta bolje za ovih godinu i po?