Tog proleća uveliko se pričalo o potrebi da Beograd dobije omladinski radio i televiziju.
Postojali su, doduše, Index 202 i Ritam srca ali, to su bili programi pri "velikim" radio stanicama.
Onda je, negde krajem marta, počelo da se šuška po Radiju da će se, zarad Dana Omladine, 25.maja oformiti dve nove stanice - omladinske, naravno. Jedan radio i jedna televizija.
Slučajno ili ne (ja naravno ne mislim da je slučajno), baš ovih dana se odvija najveća novovremena kampanja borbe protiv kriminala. Srećom, tu je televizija, pa sve može da bude transparentno. Dakle, to su ti strašni kriminalci, a mi vas od njih, evo, branimo. Sklonite decu dok vas branimo.
Pa, mogli su da ih hapse bilo kad. Nije ta kriminogena kamarila od juče. Visoki funkcioneri partije znaju šta je ko o njima lanuo na društvenim mrežama, a ne znaju, jadni i čedni, ne znaju za promet milijardi i milijardi crnog novca koji se odvija godinama? Da, da...
Ne čini li se da se (baš) ovih nedelja medijska borba protiv kriminala odvijala (i) iz tog razloga što se bližio 12. mart? (On u trenutku pisanja ovog bloga pada sutra.) Kakve to veze ima?
Povod za ovaj blog je anketa koju sprovodi jedno naše dete (znate ono kad se sa njenima družim od prvog osnovne), student psihologije.
Treba joj što veći uzorak i ono najvažnije, treba joj pod hitno. Mislim da je sutra u neko doba ono što bi moja baba rekla, dedlajn.
U anketi je reč o stvarima o kojima smo mi ovde često umeli da pričamo, pa ću je je kad završi sve, zamoliti da nam prezentuje rezultate. Nadam se da će prihvatiti.
Dakle, evo linka za anketu
pre svega, izvinjavam se jer ja nastampavam jednu temu sa drugom, sto mislim da je virtualno nekulturno, ali evo, posto vidim da ljudi prate moj domen, a b92 iz nekog razloga je odlucila da me ne sutne odavde (hvala Nevidljivoj Prijateljici ili Prijatelju sto je tako, dve zenstvenosti i njihova trpeljivost su ucinile od mene boljeg coveka, jedna moje rodjene zene a druga ova nevidljiva, b92-ina, fenks, dear Droogs), ovo je nesto sto sam preveo za republicki gradjanski Centar za legalizaciju medicinskog kanabisa u Srbiji (odnosno njegovu pokrajinsku sekciju), a cini mi se kao zgodno da stoji dostupno i ovom delu javnosti, i da je vredno polemike. pored toga sto je uzorno kako odredjeni ljudi sa najvise instance brinu o svom drustvu, drzavi, gradjanima, obolelim gradjanima, privredi! - ukazuje i na mehanizme kojima gradjani mogu da se izbore, ako ne za apsolutne slobode onda barem za mestimicnu slobodnost u odnosu prema drzavi. tekst je poduzi, pa ako ste na poslu a zanima vas, ostavite ga za docnije, kada deca zadremaju a supruge vam daju voljno.
Uskoro će godišnjica terorističkog napada na SAD od 11.9.2001. godine, što pokreće različita pitanja, uključujući i ono na kojim se sve nivoima uopšte i vode ratovi. Naime, mnogi će reći da je osnovno obeležje terorizma to da je jedan od ključnih ciljeva, možda više nego i bilo koji drugi, napad na simbole nekog društva. Gde se ova definicija, neretko, može sa terorističkih napada proširiti i na mnoge druge, čemu smo i sami, što u bližoj, što u daljoj, a čak i u nedavnoj prošlosti često mogli da posvedočimo.
У Француској сви протести, поворке, целоноћна заседања на трговима, сукоби са полицијом, синдикати, партије, парламент, посланици, цео демократски систем је изигран. Капитал је прогурао своје, систем је скинуо маску и показао своје право, насилно лице.
Takoreći, divandan.
(Od glagola divaniti.)