Njegova ekselencija ambasador Konuzin izvoleo je u dve recenice sumirati ne samo trenutni odnos Rusije prema Srbiji, nego vrlo verovatno odnos ove supersile prema Srbiji od XIX veka, na ovamo. A i nekih drugih. Velike Britanije najverovatnije.
Sta je rekla Njegova ekselencija nimalo ekselentnim tonom ?
"Does Serbia have any interest in global security or not? Its just a minor country with no global interest! Do you pretend to be a subject of international relations or only an object?"
U prošlu sredu sam poslala email školi i zamolila za kopije Statuta, Poslovnike o radu Saveta roditelja i Školskog odbora, kao i Pravilnika o javnim nabavkama male vrednosti. Smatrala sam da mi je to neophodna 'literatura' za pripremu rada u Savetu roditelja, s obzirom da on daje saglasnost na odluke o ekskurzijama, izletima i rekreativnim nastavama, a na osnovu javne nabavke, dok su interesi roditelja u Školskom odboru zastupljeni sa jednom trećinom članova (tri od devet), te samim tim Savet roditelja ima direktan interes da bude upoznat sa njihovim radom. Ili bar jednu trećinu interesa.
Odmah u četvrtak dobijem emailom kopiju Statuta, ali ne i ostalu dokumentaciju.
Međunarodni kamp Kroz lupu sećanja organizovali su Kulturklammer-centar za kulturne interakcije iz Beograda, evropski centar Robert Šuman iz Francuske i Volksbund Deutschland.
U Berlinu smo proveli dve nedelje i ovaj kamp predstavlja skup studenata i učenika iz triju zemalja (Nemačke, Francuske, Srbije). Na kampu smo imali svakoga dana ujutru jezičke radionice, koje su nam pomogle da savladamo jezik naših drugara sa kampa. Potom smo prve nedelje obilazili sva mesta koja su značajna za istoriju Berlina. Naravno centar
Jesam oduvek pričao da je koncept autorskih prava pregazilo vreme? Jesam. A naše društvo ima zanimljivu naviku da od zla čini gore.
Bilo bi lepo, i za ove prostore i ove godine bi na osvežavajući način odgovaralo istini da moje dete uči
Srpski - hrvatski, crnogorski i bosanski jezik i književnost
A kao kompromis, za prvi strani jezik će odabrati
Engleski - američki, australijski, novozelandski i kanadski jezik
Čisto da ne bude zbunjeno.
Gost autor: jamari
I, ako mislite da je za vas kasno, obratite pažnju na svoju decu. Oni sigurno nešto vole da rade više nego nešto drugo. Radite to zajedno sa njima, pomozite im da budu ono što žele i što mogu da postanu. Pomozite im da jednog dana znaju zašto su postali to što jesu.
1. SEPTEMBAR
Priredba.
Ma kakva crna priredba!
Poluorganizovano trčanje i skakanje dece uokolo odrasle balerine uz zaglušujuću buku nekakve unapred snimljene, kao, muzike (a klavir stoji pored, za ukras, nema ko da ga svira), dok se roditelji guraju u zagušljivoj sali bez dovoljno stolica, sve na škrge dišući i sve usput nagađajući ko je balerina? Učiteljica li je, učenica osmog razreda li je?
E, deco moja, da vam baba kaže... u moje vreme se, bre, znao red!
Tu hor, tu dirigent, tu klavir, tu pijanista/pijanistkinja, tu recitatorski par koji vodi priredbu, tu pionirska marama, tu Titova slika... Mir i tišina. Red, rad i disciplina. Unapred naučene recitacije od kilometar i po. Drug Tito jaše na čelu kolone uz usku stazu planinsku... i taj rad.
O koristi i šteti izučavanja nacionalne istorije počeo sam da razmišljam znatno pre nego što sam nabasao na Ničeovu knjigu " O koristi i šteti istorije za život" (Grafos, Beograd: 1990). Još kad sam počeo kritički da razmišljam o sistemu (obično bude oko 17-te godine, u mom slučaju 20, u mnogim slučajevima nikad) shvatio sam da je učenje istorije imalo za cilj da me ukalupi u mainstream matricu svake nacije – nama dobro a nikome zlo (zvanični moto grada Kraljeva). Sve nacije veruju u isti bullshit zen, da su kroz istoriju uvek bili pravedni, branili svoje a nikad želeli tuđe,
Tačnije, mogu, ukoliko rade na 2-3 mesta ili ukoliko žive kod mame i tate, a novinarstvom