Da li znate kako izgleda kada krenete na susret sa nekolicinom ljudi iz svoje generacije posle ko zna koliko proteklih dana?
U borbi sa sopstvenim predrasudama i mislima koje se cesto zalete ka tome da ce mi negde biti dosadno, dolazim u Sansu.Ima nas dvadesetak.Vrlo brzo shvatam da sam u izdvojenom svetu van vremena gde svi prisutni nose sa sobom neku divnu energiju.Razgovaramo lako i bez trunke naprezanja.
Devojke(zene) izgledaju sjajno, lepo obucene, doterane, muskarci svi do jednog kul, smekeri.
Oko ponoci zatvara se Sansa, ocigledno vise nema
U izradi filma su pored članova kreativnog tima, predvodjenog rediteljem Dejanom Senićem, učestvovali
Jednočinski dramolet
Vratio se iz škole sin, đak-prvak. Majka u kuhinji dovršava ručak, otac za stolom prelistava novine.
Majka: Dođi ljubi mama svoje pile.
Otac, sklapa novine: I?
Klinac: Šta i?
Otac: Kako si prošao u školi?
Klinac: Onako.
Otac: Kako onako?
Klinac: Pa onako.
Majka: Ne gnjavi dete, sa'ćemo da ručamo...
Dakle, rođen sam tridesetpetog Avgusta u podne. Neki će pomisliti da se izmotavam, neki će se osmehnuti, neki odmahnuti rukom, neki će reći: Zaludan pop i jariće krsti. A mogao sam reći i da sam rođen dvestačetrdesetsedmog Januara, ništa ne bi promenilo na stvari. Ovo je istinito ali mi ni jedan zvanični organ ne bi izdao odgovarajući dokument sa gore navedenim datumima iako su oni tačni. Zašto je godina podeljena mesecima? Zato da bi se ljudi lakše snalazili i orjentisali u vremenu. Kad je već tako, što se ja ne bih snalazio i orjentisao kako ja hoću? Nije da ja ne