zašto to ne bi ste bili vi ?
Nakon par minuta morao sam da je prekinem.
To suvoparno izlaganje uz ritam konstantnog lupkanja tek sređenim noktima
po radnom stolu su više iritirali nju,
jednu od prokletijih radnica državne službe,
nego one pre ili posle mene.
Gledanjem na sat i papir iza nje koji je govorio o pauzi izmedju 10 i 10:30
oboma nam je bilo jasno da sam pogrešan čovek
u pravo vreme
- mislim da smo počeli poprilično loše, rekao sam joj.
Zaboravio sam ličnu kartu ali vam dajem
pretposlednjeg dana u mesecu poslednja novčanica
milo što spava u prljavom džepu praznom
sneva li kase zvuk
i toplu ruku kasirke
spokojna?
Sve kasni
I ljubav i sloboda kretanja, minuti i sati i dok god je tako grubi prsti
Pomaziće je
mozda
protrljati za sreću
ona mozda nastaviće da sni
meškoljiće se
kibicovati
nerasanjena kraj ključeva
telefona
upamučena kao prsten u kutiji
ona od dvesta dinara
koje se ništa ne tiče
dok
„Dragi sugrađani, ne možemo pobeći od osude istorije"
To je on rekao. Abraham Linkoln je to rekao.
„Dragi sugrađani, ne možemo pobeći od osude istorije. Nas, iz ovog kongresa i ove administracije će zapamititi, bez osvrtanja na naše osobenosti. Nijedna lična značajnost, ili beznačajnost ne može nas nijednog poštedeti osude. Vatreno kušanje kroz koje prolazimo će nas obasjati u svetlu časti ili besčasti sve do zadnje generacije. Svima nama, ovde prisutnima, darivana je u isto vreme i moć i odgovornost." (Godišnje obraćanje Kongresu, 1. decembar,
[Твој мали чин много значи друштву]
Трагаш ли за добрим гласом?
У читавој буци која је пратила дешавања око Фекетића, овај део вести је прошао неопажено. У тој буци се још једном показало да је медијски простор загађен вестима које подстичу негативне, деструктивне емоције. Оно што је мање очигледно јесте начин на који велика изложеност деструктивном медијском простору утиче на човека и његову способност да себе перцепира, тј. да мисли о себи.
„Oni poseduju neverovatnu snagu! Oni čine da poželiš da zaigraš valcer sa njima, lica prepunog suza. Oni te vode do smiraja dana kada tuga nestaje i samba navire u mozgu. To je njihov šarm, njihova prepoznatljiva nalepnica, unatraške ispisna pravila koja teraju igru našeg vremena od površnosti, i daruju joj sadržaj". Ovu su reči jedne pozorišne, odnosno plesne kritičarke švajcarskog magazina Le Temps. Govori se o plesnoj trupi Alias.
Koncert grupe The Fall u Beogradu
Čuo sam jednom da se Van Morrison tokom svojih nastupa nikada ne nasmeje, nasmeje se tek kada zapeva poslednju pesmu svestan da je koncert uspesno priveo kraju. Morrison kaže da je to zbog treme. Mark E. Smith se takodje nikada ne nasmeje, ali
Srednja klasa kad ustalasa,
Ona se istom vajkati stade,
"Ovaj prost narod, ta glupa masa,
Ne zna za pravce promene i nade!"
Tad srednja klasa rad opšteg spasa,
Na bunu proziva radnike krotke,
I puna gneva s' visoka glasa
Savet im daje da uzmu motke!
Al' srednja klasa čim buna stasa,
Pravcima nade trgovat ume:
"Nije ni čudo jer bilo bi ludo,
Da pravac daje koj' ne razume!"
Onda ta klasa, tog sudnjeg časa,
Za nagodbu bunovne glave nudi:
"Sad
Mislim da me je prezrela
Jer sam
Završio na robiji a imala je
Velika očekivanja