Pančevci zaista imaju na šta da budu ponosni, jer u toku ovih pet dana filmskog festivala, malo toga je ukazivalo na činjenicu da je ovo tek prva godina festivala. Da, Pančevo je ove godine imalo svoj međunarodni filmski festival, i na njemu je sve bilo na više nego pristojnom nivou. Publika je mogla da pogleda pedesetak filmova iz svih krajeva sveta, pedesetak ostvarenja koja možemo uključiti u više kategorija - od onih kratkometražnih, onih iz pera mladih autora, preko animiranih i dokumentarnih, pa sve do onih celovečernjih, sa ozbiljnom i relativno bogatom produkcijom.
Govor Aleksandra Bekana Todorovića, počasnog i doživotnog predsednika Gradjanskog pokreta "JESTE SVEjeDNO"
...na vecerasnjoj Prvoj Početnoj i 18. Završnoj Tradicionalnoj Konvenciju Tačno u 18 na splavu Office pub na Zemunskom keju:
Dame i gospodo, drugarice i drugovi, braco i sestre, muskarci i zene, vi u paru i mi u samici – Dobro vece I dobro nam dosli, mada je potpuno svejedno i da niste i da jeste dan!
Tumačenje umetnosti čuvenog američkog kulturnog antropologa Kliforda Gerca u kome stoji da “Bez čoveka, naravno, nema umetnosti; ali isto tako, i što je još važnije, bez umetnosti nema čoveka” odvela me je do čuvene londonske galerije “Tejt”, na peti sprat, u sobu broj tri, u kojoj su izložena postimpresionistička dela slikarstva.
(zabeleženo povodom nekih platana s jeseni 2010 godine … )
Beograđanin sedi ritualno kao svakog jutra uz kafu na uskoj terasi stana na petom spratu i uživa u panorami uske ulice, negde oko Bulevara Kralja Aleksandra na Zvezdari, gleda debelog, neobrijanog komšiju prekoputa koji na balkonu pokušava da popravi mašinu za sudove. Onda je na ogradu terase sleteo osedeli Gačak(1), protresao perjem i procedio nešto kao «e, jebi ga ... «. Sedeli su tako neko vreme, obojica nepomični, u tišini remećenoj povremeno bukom od radova na mašini sa druge strane ulice, svako od njih utonuo u sopstvene misli, osećali su prisustvo onog drugog, neka pozitivna vibracija je strujala na terasi. Potrajalo je neko vreme dok se obostrano nije pojavila želja za komunikacijom, Beograđanin je poluglasno, da ne ispadne nametljiv, pitao Gačka kako je i čemu ona dešperatna izreka pri sletanju na ogradu, onda je počela Gačkova tirada, kao da je popustila brana na Drini a jezero krenulo u oticanje ...