NME je malo pozurio i vec sredinom novembra objavio listu najboljih pedeset rock and roll albuma posle 2000. Sledeci albumi su izdvojeni kao najvredniji:
1. The Strokes - Is This It
2. The Libertines - Up The Bracket
3. Primal Scream - xtrmntr
4. Arctic Monkeys - Whatever People Say I Am, That's What I'm Not
5. Yeah Yeah Yeahs - Fever To Tell
6. PJ Harvey - Stories From The City, Stories
"....Izostavi moje ime iz poklona
ako ti je ono breme,
ali sačuvaj moju pesmu."
Tagore"
***
Nikad nisam umela da se hvalim, ali mi nekako glupo da ovo ne objavim bar blogosferi. Ne znam da li znate sta je Siggraph (Special Interest Group on GRAPHics and Interactive Techniques)? A Siggraph Asia?
E pa onda, idite na ovaj link, pa skrolujete sasvim dole, i onda ugledate moje ime. Da je smotana (ja) umela da pronadje
with the Extremely Inefficient Weapon
„Dragi sugrađani, ne možemo pobeći od osude istorije"
To je on rekao. Abraham Linkoln je to rekao.
„Dragi sugrađani, ne možemo pobeći od osude istorije. Nas, iz ovog kongresa i ove administracije će zapamititi, bez osvrtanja na naše osobenosti. Nijedna lična značajnost, ili beznačajnost ne može nas nijednog poštedeti osude. Vatreno kušanje kroz koje prolazimo će nas obasjati u svetlu časti ili besčasti sve do zadnje generacije. Svima nama, ovde prisutnima, darivana je u isto vreme i moć i odgovornost." (Godišnje obraćanje Kongresu, 1. decembar,
Incident kojim je obeleženo otvaranje ovogodišnjeg Novosadskog salona - najstarije likovne manifestacije u Vojvodini, u organizaciji Kulturnog centra Novog Sada - samo dva dana nakon otvaranja uzima razmere događaja koji pokazuje potencijale da dovede do značajnije transformacije ove, već duži niz godina, otužno provincijalne manifestacije. No, idemo redom:
Otvaranju ovogodišnjeg Salona prethodila je Inicijativa koju je potpisalo 50 od ukupno 56 umetnika koji učestvuju na ovogodišnjem Salonu, usmerena ka gradskim vlastima u Novom Sadu u kojoj se od gradonačelnika Igora Pavličića i Gradske uprave za kulturu traži da preispitaju budžet namenjen kulturi, kao i da pristupe rešavanju statusa umetnika i umetničkih udruženja u gradu:
Nedefinisanost kulturne politike, nerešeni status umetnika, njihov radni i životni prostor, budžet namenjen kulturi i način kako se njime gazduje jasni su pokazatelji zapuštenosti kulture u Novom Sadu... Očekujemo da prigodna beseda na otvaranju Novosadskog salona zaboravi na floskule o sjaju i uspesima novosadske kulture, da Gradska uprava za kulturu bude generator kulturnog razvoja grada i da konačno ponudi korektne uslove za dijalog i kreiranje nove kulturne politike... (Nikola Džafo, jedan od pokretača Inicijative)
Kako na otvaranju nije uočeno prisustvo gradskog ministra za kulturu Andreja Bursaća, niti bilo kog drugog iz gradske uprave ceremonija otvaranja na par minuta prekinuta je zvucima pištaljki ─ instrumentima kojima se grupa umetnika koja se predstavlja kao Orkestar za vanredne situacije poslužila kako bi izvela pesmu "Marš" posvećenu gradskim vlastima i njihovom nemanju nikakve kulturne strategije, a u znak podrške umetnicima i umetnosti.
Jedno od viđenja koje je izneo pisac Daniel Pink u svojoj knjizi A Whole New Mind, je da se čovečanstvo kreće od društveno ekonomske realnosti koja je bazirana na logičnim i linerarnim mogućnostimaInformativne ere, ka društvu i ekonomiji koje će se zasnivati na inventivnoj razradi potreba društva koje će imati u vidu širu sliku – Konceptualna Era.
Implikacija koja se nameće u Konceptualnom pristupu je da će u bliskoj budućnosti umetnost, dizajn i konceptualan način razmišljanja (right – brain qualities) imati značajnu prednost nad naučno inženjerskim pristupom (left – brain qualities). Tehnička strana će biti ili automatizovana ili prepuštena zemljama (u smislu koji se podrazumevaju u outsourcing odnosima) koje je mogu nadoknaditi po nižoj ceni kao što su Indija, Kina I Filipini.
U poslednje vreme moje raspoloženje se kreće po nekoj vrtoglavoj sinusoidi, a zajedno sa tim turbulentnim promenama, moj odnos prema komunikaciji, kako ovoj virtualnoj, tako i onoj realnoj, varira od gađenja do neodoljive fiziološke potrebe. Kako polako ponovo uranjam u „plus fazu", počinjem veoma obazrivo da čitam e-mailove i da odgovaram na neke od njih,
I was there when the Wall came down on November 9th, 1989. On the very evening the changes were announced on East German Radio, I was sitting on a tour bus that was taking students of the Cologne Musikhochschule to Berlin. At the time, I was studying composition with Prof. Krzysztof Meyer who had set up an exchange with the Berlin Hochschule der Künste (now Universität der Künste). For this, the composers from his class as well as a few other musicians embarked on this trip, for which I had just completed a new piece in 17-tone equal temperament (later named Two Cartoons) and had the whole