Nebojša Milenković, "Savršen antitalenat za sreću", Erotsko psihološki triler, Akademska knjiga, Novi Sad, 2021.
Onemogućeni da promene život kojim nisu zadovoljni, junaci romana balansiraju širokom skalom raspoloženja, od depresije do orgastičke euforije, u isti mah oslobođeni i sputani težnjama ka erotskim i profesionalnim ispunjenjima. Savršen antitalenat za sreću višeslojna je priča koja teme ljubavi, braka, preljube, seksa, masturbacije, straha od samoće i napuštanja - ali i lične i kolektivne tabue - osvetljava iz različitih vizura, te je i čitalac, umesto da se opredeljuje, motivisan da prihvati i razume. Iskustveno potvrđujući Frojdovu tezu da svaki seksualni čin predstavlja proces koji uključuje najmanje četiri osobe, akteri romana uviđaju kako ishod onog što je u životu najvažnije uglavnom odrede okolnosti.
Smeštajući radnju u period od početka opsade Sarajeva do dana u kom je ubijen premijer Zoran Đinđić, povezujući ove događaje, Milenković piše o malom čoveku koji se, mimo svoje volje, našao u epicentru istorijskih lomova. Skupa sa akterima, ravnopravan junak ove knjige je i jezik kojim je pisana - saglasno Nabokovljevoj tezi da najbolji siže literature svakog pravog pisca predstavlja sam stil.
S izdavačkim popustom knjigu možete poručiti direktno od izdavača - Akademske knjige na ovom linku.
(сан преиспитивати је као опипавати мрак јер никад се не зна шта ће из тог мрака искрснути)
како старим сан ме све мање оће.додуше ни ја га претерано не желим, посебно да га упамтим, кад ме здеси па да га се потом расцепканим буђењем психоделичан присећам.но однос према сну мојега +Oца био је уистину специфичан .....посебно у старијим годинама.
Deco volite li brzu vožnju?
Pa sad da kažem iskreno, nije bila brza,ali je bila luda.
тек када се пред неким мојим саставом читалац запита шта то писац није хтео да каже знаћу да сам успео ( г. С.Радоњић)
буди ме узнемирена пруга светлости размакнутих шалукатри. у мислима заостатак сна где сортирам и требим текстове за књигу у настајању. речит сам и о ситницама умем надуго да приповедам јер и ја, као и свако од Вас, вуче са собом приче које време обликује па на крају дођу на исто стварне и измишљене и само се треба присетити савета, негде прочитаног, да писатељу није потребна машта него само сећање.