Potaknut nedavnim izlaskom novog izdanja "Ala i Bauka", Anonimni autor zavirio je u svoja kriptozoološka istraživanja i zamolio me je da mu objavim ovo:
U mom današnjem kriptozoološkom blogu pisaću o jednom malo proučenom, nekada dosta čestom, a danas gotovo iščezlom vilinskom stvorenju Balkana.
Reč je o Karakondžuli, formi lokalnog demona koja je milenijumima u sitne sate zagorčavala život „ljubiteljima čašice" ovih prostora.
I ako se danas, u vreme opšte svetske recesije i naše već tridesetogodišnje nacionalne depresije, u ovoj napaćenoj zemlji pije više nego ikada u prošlosti, izvorna Karakondžula ne može se gotovo nigde pronaći.
Alex Grey - Net of Being
Odrasli, teritorijalni suri orao, foto © Brano Rudić
Nedavno sam, ptičareći u rezervatu Garaf kod Barselone, video par penjača kako se, s dovoljno gvožđurije da usidre bojni brod, zaputio s parkinga ka najbližoj litici. I sam sam to nekad radio, pa se zamislim, okrenem ka svom vodiču i prokomentarišem kako je penjanje verovatno the most elaborate male (mating) display. Stiv se složio, slegnuo ramenima i dodao: “Šta sve radimo zbog devojaka...”
Ukratko o vanzemaljcima dok čekamo da nam se ukažu
-------------------------------------------------------------------------------
Bez obzira što o vanzemaljcima ne znamo ništa, pa čak ni da li postoje, ipak u raspravi o njima moramo da napravimo neku njihovu podelu. U popularnoj literaturi vanzemaljci su po pravilu nešto poput iskarikiranih ljudi, po formi često nakaze za naš pojam lepote, mada ponekad simpatični, uglavnom preterano ili zli ili dobri, jako pametni ili umno sasvim ograničeni itd. Zapravo, oni su obični ljudi sa nekim prenaglašenim ljudskim osobinama. To u literaturi, a što se nauke tiče, oni su jednostavno živa bića. Ta bića mogu biti (e tu, konačno, dolazimo do naše podele):
- Jednostavni organizmi.
- Složeni organizmi
- Inteligentni organizmi.
Ilustracija: Milorad Krstić
Najveće šanse su da postoje ovi prvi, mada je i za njihov nastanak potrebno da se pogode mnogi uslovi. Složeni, ili viši organizmi su neizmerno veći izazov za prirodu. Našoj planeti je bilo potrebno dve milijarde godina da ih iznedri. Još veći izazov je nastanak inteligentnih bića. Inače kada se u svakodnevnom govoru kaže „vanzemaljac" obično se misli baš na takvog, dakle, inteligentnog.
Svaki susret dve sestre predstavlja novu priliku da se odredi koja će imati glavnu reč. Foto copyright © Nitin Bhardwaj
Zavojiti put kroz ‘džunglu’ vodi nas do druge oblasti Tadoba Tiger Reserve u centralnoindijskoj državi Maharaštra - jezera Telija. Pokraj samih kola u pokretu opažam prugastu vevericu, dok ispred nas pretrčavaju šumske prepelice. S bandanom vezanom preko nosa, u oblaku prašine stižemo na obalu drugog jezera, gde nas nadleće ćubasti osičar.
Evo josh jedna studija koja je objavljena u petak 5-og decembra u BMJ (Engleski jurnal), a pisala o tome Pam Belluck u New York Times-u. Dr. Nicholas A. Christakis, sa Harvard Medical School i James H. Fowler profesor na departmentu politichkih nauka sa Universita u Californiji - San Diego, doshli su do zakljuchka da je sreca zarazna i da je ljudima drago kad komshija kupi novu kravu (da se tako izrazim).
Još jedan primer pogrešnog diskursa, toliko sistemski ukorenjenog u ovdašnji način razmišljanja: da bi nepravedno zapostavljenog Mihajla Pupina, ili bilo koju drugu našu svetsku veličinu, podigli iz zaborava i dali mu zaslužno mesto i značaj u našem društvu - hajde da malo oduzmemo od Nikole Tesle ili bilo koga drugog "ko ima previše pažnje".
Ideja da se uzdigne Pupin, ili bilo ko drugi, bilo kakvim skretanjem pažnje sa Tesle - velika je greška. Ovde, u jadnoj, bednoj i zaostaloj Srbiji, niko nema dovoljno pažnje i dovoljan značaj u društvu - od onih koji to zaista zaslužuju.
Hladno i tmurno. Stalno. Pa ipak, dole na samom kraju sveta, Rosovo more vrvi životom: pingvini, foke, kitovi, krupne ribe-grabljivice – sve to čini jedan od poslednjih praktično netaknutih morskih ekosistema na planeti. I sve to je više nego dobar razlog da se ovo more zaštiti kao međunarodni rezervat prirode.
Zbog