Prve reakcije srpske Vlade na pojavu svetske ekonomske krize bile su neozbiljne i sadržale su izvesnu dozu cinizma. Premijer i neki njegovi ministri negirali su tada mogućnost proširivanja efekata te krize na Srbiju, a njen predsednik je gotovo likovao jer je bio uveren da siromašne zemlje, kakva je Srbija, neće osetiti posledice zbog toga što nam je privreda, na svu sreću, bleda i malokrvna, sasvim slična njemu.
Kada im se, posle nekoliko meseci, stvarnost podsmehnula, Žalosna sova sa ministrima i komandant Mark su preinačili svoju glupost i u Miloševićevom stilu
Čekajući "Istinitu i poučnu istoriju blagoutrobija i tek ponekog još uživanja sa zbirkom fantastičnih recepata" evo par citata iz "Priručnika za hedoniste", iz iste edicije.
"Da, da, znam, cigarete su loše, a seks može da bude opasan. Ali, izgleda da je svet zahvatila neobična i uznemirujuća epidemija u obliku jako smešne pretpostavke : "Ako izbegavaš sve što pruža zadovoljstvo,
Najbolji koncertni bend u SFRJ (a i šire)!!!
Majstori s mora :)
KUD Idijoti su nastali pre 29 godina (2. februara 1981.) u Puli.
Idijoti su najveći "naš" punk bend, ko ne misli tako - je magarac i nek ide u pi... materinu!
Zima je ovde (bila) neobična ove godine. Kada sam se vrato iz Srbije pred samu Novu godinu (29. decembra) bašta je bila puna narcisa. Međutim, pre desetak dana krenuo je hladan talas. Prvi put da sam čuo da je u uobičajenoj rečenici turskih meteoroloških izveštaja, "hladni talas dolazi sa Balkana", Balkan zamenjen Sibirom.
- hajde ti. zove te da te nesto pita.
- sto se smejes?
- : )))). videces : )))))))))
...................................
Osim nekih očiglednih odgovora tipa, nema more, mora da bude severnije, cela nacija mora da priča engleski sa čudnim naglaskom ne vidim neku prepreku da bi naša zemlja uradila nešto što je ova zemlja uradila pre nekih par decenija. Šta je to Irska tada uradila? Uvidela je budućnost u IT industriji i krenula da ulaže u nju. Krenuli su programi od strane države kojim su potpomognute male firme da krenu da se bave ovim poslom ali
Sreo sam ga na autobuskoj stanici, čekajući prevoz za Zrenjanin. Razgovor sam započeo iz jednog jedinog razloga - bilo mi je beskrajno dosadno, a on je bio jedina osoba u mojoj neposrednoj blizini. Bojan (nazovimo ga tako) je sedeo na drugom kraju moje klupe i gledao autobuse kako dolaze i odlaze i ljude, parove i porodice kako se dočekuju i ispraćaju, ljube, mašu, pozdravljaju, plaču i odlaze spokojni. Delovao je glupo i isprazno,