2010-01-14 12:42:14

Môro

jednatanja RSS / 14.01.2010. u 13:42

gost autor: moj tata :)

(za jedan nestali svet, sa severoistoka Like)

Desilo se to sredinom 50-tih godina. Bio je težak, jak, širokih leđa i još širih sapi. Ćića Đukan i njegov sin Jovo imali su tih godina jednog konja koji se zvao «Môro». Ponekad se samo uz ime dodavalo i Môro Đukanov ili Môro Jovin. Imao je tamno-crvenu, skoro riđu dlaku.
Tih godina, bio sam dečak od 11-12 godina, pun snage, detinje nestašan. Godine uzrasta dece malo je ko pratio osim oca i majke. Znalo se samo u koji razred

 
2010-01-13 19:08:24

Haiti

njanja_de.manccini RSS / 13.01.2010. u 20:08

Gost autor: drug.clan

Najpre da se zahvalim njanji na samoinicijativnoj ponudi da bude domacin ovom tekstu.

Nemam puno vremena pa ne bih da ponavljam osnovne podatke koji se mogu naci na svim vestima a i koristicu delove koji sam vec objavio na blogu. Informacije koje imam nisu najnovije i najbolje jer ne radim u medijima pa ako neko ima nesto neka objavi.

Stanje posle zemljotresa je uzasno i svakim trenutkom jasnije da je mnogo gore nego sto se ocekivalo. U dvomilionskom Port Princu vise ne postoji cela zgrada. Mrtvih ima jako jako mnogo i za

 
2010-01-13 17:07:15

Govna; Politika

Ana WithAFamilyNameTooHardToPron RSS / 13.01.2010. u 18:07

Evo zgodnog naslova posle onog o kulturi komunikacije. To su kljucne reci teksta koji cu preneti, da ne bude zabune. Vec duze vreme razmisljam o toj fascinaciji cinjenicom da neko radi u inostranstvu, za koju ljudi misle:

a) da je dokaz kvalieta

b) da je onaj o kom se radi prodao dusu i identitet za pare 

Na stranu privatne fascinacije, ali pitam se da li institucionalizovane senzacije nastaju kao :

a) rezultat potrebe za senzacionalizmom

b) nipotizma i korupcije?

I dok se ja tako pitam, moj drug Boban pise o tome. Evo, procitajte i sami:

 

 

...A
 

Opet ja o nacinu na koji razgovaramo, zato sto mislim da je vazan i mnogo problematican. Prosli put je bilo na temu profesionalne komunikacije izmedju lekara i pacijenta http://blog.b92.net/text/7951/Kultura%20komunikacije%3A%20pacijenti%20protiv%20doktora%200%3A0/ a ovog puta ce biti opstije.

Ako mi dozvolite generalizaciju, moje misljenje je da su u kulturi komunikacije Englezi nenadmasni. Neki bi to nazvali licemerjem, prikrivanjem sustine lepim recima i sl., ali to je ono sto omogucava kvalitetnu razmenu ideja i misljenja sa neistomisljenicima, tzv. debatu.

Na engleskim

 
2010-01-13 15:11:12

666 puta 66 vakcinisanih, pa još 3 puta

Nebojša Spaić RSS / 13.01.2010. u 16:11

Planetarna bruka zbog nepotrebne histerije oko svinjskog gripa demonstrirala je da postoje ozbiljne  pukotine u naizgled monolitnom simulakrumu, u svetu metarealnosti medija, biznisa, ideologije i politike. Iako je od prvog dana poznato da mu je smrtnost manja od smrtnosti koju izaziva takozvani "običan", sezonski grip, sjajno vođena kampanja na svetskom nivou naterala je vlade razvijenih i zemalja u razvoju da masovno naruče ogromne količine vakcina, izazvavši prethodno kolektivnu psihozu, ako ne i blagu paranoju među svojim građanima. U nerazvijenim zemljama ljudi ionako masovno umiru, pa se zbog gripa niko uzbudio nije.

 
2010-01-12 23:49:56

Monti Hol, ili zašto kucamo na pogrešna vrata?

nsarski RSS / 13.01.2010. u 00:49

 

future_of_television.jpg 

 Pokušavam ovih dana da napišem blog o jednom teškom matematičkom problemu, pa sam u predahu razmišljao o tome šta je u matematici ljudima intuitivno prihvatljivo, a šta ne. Naime, mi smo svakodnevno suočeni sa potrebom da pravimo procene, da u nedostatku kompletne informacije nagadjamo ishode dogadjaja, ili, naprosto da igramo na sreću. Takodje je poznato da smo u toj proceni verovatnoća prilično loši matematičari, ali se

 
2010-01-12 21:58:45

Sarma, dan dvanaesti

Jelica Greganović RSS / 12.01.2010. u 22:58

sarma_logo.jpgPod izgovorom da ima važne poslovne razgovore u Beču, Žmu je juče otputovao na pomenutu destinaciju, a u bekstvu je uspeo sa sobom da povede i Prestolonaslednika koji je u međuvremenu avanzovao u Studenta. Žmu i Student, čija se evakuacija u Beč bazirala na navodnim potrebama da uči i studira, su sa sobom poveli i mačku Maricu, koja nit u Beču ima zakazane sastanke sa bankarima, niti ispite u januarskom roku. Tom operacijom se od ostataka sarme, koji se na balkonu smrzavaju već dan dvanaesti, spasilo troje članova naše porodice, brojčano konkurentne sabranim delima plodnijeg pisca.

 
2010-01-12 15:09:21

Muška voda - šta je bilo posle.... by Mikele

margos RSS / 12.01.2010. u 16:09

NEUM iliti Ne Um

U cik zore, još ne beše svanulo, autobus se zaustavi na magistrali (zvanoj tada Jadranska).

„Izvo'te napolju moliću fino, iskezi se šofer, stigli smo do odredišta."

15120618.JPGFerijalke i ono malo ferijalaca (odnos je bio 87 prema 13% u korist ženskoga spola) užurbano pokupiše provijant i u gomili krenuše da se survavaju nekakvim putem niz strmu padinu i dok dlanom o dlan, nestadoše nam iz očinjeg

 

London 

That no shoes or boots with spikes or sprigs be allowed  

je bilo jedanesto pravilo, od dvanaest, malo čudno ali ko zna kakve su sve invencije viđene od tadašnjih boksera u nastojanju da dotuku protivnika . Nova pravila je sastavio sportski vizionar John Graham Chambers 1865 godine u cilju boljeg organizovanja boks mečeva, a koja bi takođe omogućila fer borbe, prijatnu nedeljnu zabavu i klađenje džentlmenima koji su do tada gledali iscrpljujuće borbe golorukih boksera.

Pod patronatom devetog Marquess of Queensberry-a, godine  1867 (deveti je po Biritanici, a na drugim mestima jedva osmi), ova pravila su predstavljena u Londonu i zamenila su London Prize Ring Rules koja se pominju još od 1743. Markiz je voleo sport i u nedostatku sparing partnera propustio bi sopstvenog sina kroz šake.  Neki kažu da je bio i mekane duše pa je Oscar Wilde-a radije poslao u zatvor na dve godine nego da ga prevaspitava na ulici kao svoje potomke.

 
2010-01-11 01:05:01

Pod Ožljem (3)

selica_nena RSS / 11.01.2010. u 02:05

Na Klubačkoj strani četiri imućna domaćinstva – Radovići, Maljevići, Milićevići i Cvijovići, živeli su u slozi od kad pamte, u dobru i zlu jedni drugima priskakali u pomoć, radosti i tuge delili. Doduše, ponekad se sitno peckali, kad zavist prevlada i neka se više popije, ali i tad pazili da se mera ne prekorači i teška reč između komšija ne padne. Pred svaki vašar se u Aleksinoj avliji okupljali i sačekivali da zajedno krenu. Tu još jednom proveravali da li su sve što su naumili poneli i poslednja uputstva davali onima što ostaju da kuće čuvaju.

 

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana