U sred ovog letnjeg olimpijsko – gruzijskog žara, vidim da niko, sestre blogerke & braćo blogeri, nije reagovao na ovu skandaloznu vest koja je duboko potresla menekaotakvog & moj Mali Osećaj za Pravdu.
Onu Pravdu koja treba da je ista za sve, da budem precizniji.
Vest možete pročitati – ovde.
Sasvim sam siguran da, kao što smo i Mi ovde omogućili ulazak mnogih poznatih svetskih brendova i lanaca – bez straha
8. avgust 2008. | Izvor: B92
Zvezda u petak dobija novu upravu
Kako nezvanično saznaje B92 u petak će biti saopšteno novo rukovodstvo košarkaškog kluba Crvena zvezda
Zbogom (hvala bogu)
Predsednik: Mirko Petrović
Direktor: Igor Žeželj
Jednog vrelog i prašnjavog tropskog popodneva moj kubanski poznanik (recimo da se zove Hugo, imena ponekad pomažu da priča lakše teče) i ja prolazili smo kolima kroz Marianao, čija je 114. ulica, glavna saobraćajnica koja zapadni deo Havane povezuje sa aerodromom, još uvek bila sveže okrečena za Samit nesvrstanih, tog u svetu zaboravljenog i marginalizovanog pokreta koji još uvek zauzima vrlo važno mesto u kubanskoj spoljnoj politici. 114. ulica podsećala je na pozorišne kulise. Pošto su tuda prolazile gotovo sve delegacije Samita, sve oronule kuće u njoj sveže su okrečene u živopisne boje - zelene, žute, plave, sve zamislive. Naravno, čim se sa glavne ulice skrene, decenijama stari i ofucani, nekada beli malter, odvaljuje se sa onoga što je ostalo od zidova. I tu, ipak, ljudi stanuju.
Upalim TV da pronađem gde mogu da vidim Noleta, i na moje iznenađenje, shvatim da sam okasnila - izgleda da je ovaj put lako pobedio Nadala.
Vrtim dalje kanale, kad na TV'Pink' film 'Kozara' i pobegnem glavom bez obzira... Uključim neki muzički kanal i dohvatim se peglanja. Al' ne lezi vraže, 'Kozara' mi i dalje u mislima.
Neću da je gledam. Odlučno NE!
To je jedan od filmova zbog kojih sam u detinjstvu mnogo puta sanjala da me jure Nemci, sakrivala se u snovima iza nekakvih drvenih taraba, žbunova, gledala kolone Nemaca koji prolaze i viču 'Halt!' i govore
Dragi prijatelji blogeri,
Reših da ne razmišljam mnogo, već da podelim sa vama jedan tekst koji mi mnogo znači i na koji se uvek, makar u mislima vraćam kad god naiđem na pitanja kako, zašto i zbog čega neko nekom treba da oprosti.
Ovo je mene inspirisalo i inspiriše.
Ako pokrene još nekog na razmišljanje i opraštanje, biće mi drago. Zaista.
ZAKON
Genijalan stih o lošim godinama, mora da se sećate.
Vrzma mi se nešto ovih dana po glavi, svašta se dešava, neko vidi svetlo na kraju tunela, neko – voz.
A ja, ja prosto ne mogu da verujem – (koliko zadovoljan - toliko rezigniran, znajući da je mogla biti odavno popunjena) – da toj pazli nedostaju još (samo) dva delića.
Ili se možda – varam ?
Šta je – po Vama, sestre blogerke