2009-05-14 19:52:57

O zoni smrti i joie de vivre

dunjica RSS / 14.05.2009. u 20:52

 

 4426_79836429772_548864772_1781113_4010976_n.jpg   n548864772_1781114_3405647.jpg

 

~~ PANORAMA

 

 
2009-05-12 20:11:07

Uniformom Protiv Diskriminacije

Unfuckable RSS / 12.05.2009. u 21:11

Primetio sam sinoć vest koja otvara dosta pitanja, ali i budi neka lepa ili manje lepa sećanja, a sasvim sigurno - izaziva podeljene reakcije.
Predlažem da na kraju svog komentara, stavite boldovano : podržavam ili  - ne podržavam.
Dakle, vest :

 
2009-05-08 17:24:34

Maglia rosa, opera prima

Time Bandit RSS / 08.05.2009. u 18:24

Svi elementi dobre italijanske opere su i danas prisutni, od mita i stogodišnje tradicije, preko elegancije, skandala, tragedije, spletki, čestih obrta, žala za propuštenim prilikama, velike unutrašnje borbe i veličanstvene kulminacije - trijumfa.

Giro d Italia ima sve ono što svaki biciklista voli, zaplet i dramu, šansu za izlazak iz senke i veliku javnu pozornicu koja se proteže kroz najlepše predele Italije. Najveći junak Gira svih vremena je Fausto Coppi legenda koja živi, a koji je ugradio sebe u ovu veličanstvenu trku...

 
2009-05-05 21:45:08

Alexandra Leaving

AlexDunja RSS / 05.05.2009. u 22:45
Priviđenja

Zaista, zrak sam samo? I to je sjaj u meni,
što se sad, nestajući, rasipa, u prazninu,
osvetlivši mi put, i bezdan, u isti mah?
Sve su to bile, dakle, prolazne samo seni,
na koje sam, kroz blagost, i žalost, i tišinu,
stresao, ustreptao, svoj zvezdan, zračni, čisti, prah?

Odlazim, dakle, sa tela toplih, i mladih, srna,
ledu, na vrhu nekom, u bolnom svom hitanju?
A plač mi samo vraća se, porfiru jednog zrna,
što visi, o drhćućem, žarkom, koncu, u svitanju?
 
2009-05-02 08:57:38

Club Leu

Avram Goldmann RSS / 02.05.2009. u 09:57

Foto: Mira Zdjelar
Foto: Mira Zdjelar

 

 

When dealing with ideology it is always necessary to ask not only what it expresses but what it represses. (Robin Wood: Personal Views)

 

Club Leu je studentski klub koji se nalazi na spratu jedne od zgrada Politehničkog univerziteta, u Bulevaru Iuliu Maniu, u Bukureštu, tamo gde prestaje širi centar grada a počinju da se prema Zapadu rastežu nepregledna naselja ružnih osmospratnica i sličnih solitera, izgrađenih u doba realsocijalizma i za doba realsocijalizma. Ako niste student Politehničkog univerziteta, vrlo su male šanse da ćete Club Leu lako pronaći čak i ako dobro poznajete grad. Usudio bih se reći, čak i ako znate njegovu adresu.

Pitanje koje se takođe može sasvim legitimno postaviti jeste zašto bi bilo ko i hteo da pronađe Club Leu pored mnoštva lepših, atraktivnijih, zanimljivijih i elegantnijih barova, klubova i pubova koji su se namnožili po glavnom gradu novopridošle zemlje Evropske unije. Odgovor na to pitanje mogao bi se verovatno, gotovo u vidu izgovora, pronaći u činjenici da se, po zakonima urbane geografije, na svakom javnom, ili čak polujavnom, gradskom prostoru ljudi iz ovih ili onih razloga zatiču, i da je lepota gradskog života baš u toj nepredvidjivosti kretanja miliona tačkica na ljudskoj mapi grada. Tako jedna tačkica, koja je imala logični, rutinski pravac kretanja, odjednom ga promeni i nađe se na neočekivanom mestu, za koje ni sama nije pretpostavljala da bi joj jednoga dana moglo biti odredište.

 
 
2009-04-30 20:58:31

A sad malo o fauni

Bojan Budimac RSS / 30.04.2009. u 21:58

Do sada sam često pisao o flori, faunu osim domaće (kamile) nisam obrađivao. Današnji bliski susret sa predstavnikom divlje mi je dao inspiraciju za ovaj tekst.

 
2009-04-27 13:25:25

Eh, kad su mi oči gladne!

selica_nena RSS / 27.04.2009. u 14:25

Svratim ti ja sa prijateljicom u neku poslastičarnicu - kafić na piće i pade mi pogled na kolače. Onako malo gladnjikava naručim jedan sa šlagom. Posle drugog zalogaja mi došlo da odustanem, ali ne!!! Sve sam pojela, prokletinja alava. I one tri kugle šlaga! Ona žena fina, malo licnula i ostavila. Kaže, ne može, baš je jela pre nego što je izašla iz kuće. Uffff, meni tu bi nešto neprijatno, kao da čujem mamu pre tri’es i kusur godina.

Spremimo se mi, tako,  da krenemo kod nekog u goste, ma nećemo da noćimo, samo malo da posedimo, a ona nas pita jesmo li gladni.

 
2009-04-27 04:03:23

Elvis died, but I survived

dali76 RSS / 27.04.2009. u 05:03

 

 "Dva koraka desno, korak nazad". Ponavljao sam ovu rečenicu poluglasno prateći njene korake dok je sa kasetofona u ćosku sobe neumorno pjevao Willy Nelson.

"Dali, pa ne moraš glasno da ponavljaš korake, slušaj muziku i prati me", govorila bi Ina ne skidajući osmijeh s lica.

"Pa znam da ne moram da govorim, ali ako prestanem zbunit ću se... baš kao i sad..."

E kud ne odoh na folklor ko klinac, mada ne znam koliko bi me znanje naših narodnih kola izvadilo u učenju ovog kaubojskog plesa.

Stajao sam pred ogledalom u svojoj

 
2009-04-27 01:06:38

Pošto 100 evra, gazda?

NNN RSS / 27.04.2009. u 02:06

Odvikla sam se od gledanja vesti. Nekako. Više od pola života sam manijakalno slušala/gledala vesti. Više puta dnevno. Onda sam počela da ih čitam. Komentarisanje se podrazumeva. U stara dobra vremena to su bili dijalozi sa TV-prijemnikom koji se ovde ne mogu preneti bez brojnih tačkica i bipova, a onda je internet oslobodio moje ukućane tog zadovoljstva, omogućivši mi da (u tišini, uz povremeno škrgutanje zubima) pišem komentare. (Utisak nedelje, gratis, od kad postoji naravno.)

Odvikavanje je usledilo više silom prilika nego slobodnom voljom..

 

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana