Da nešto nema alternative, ovde je sasvim uobičajena fraza. Začudilo bi me da se objavi kako negde, u nečemu alternative ima! No, eto, radikali će, a valjda i neki drugi samonaglašeni rodoljubi, napraviti ekskurziju do Kosova.
“Šef poslaničkog kluba SRS Dragan Todorović izjavio je da delegacija neće ulaziti u sukobe sa pripadnicima Kfora ukoliko im ulazak na Kosovo bude onemogućen.” (B92)
SLUČAJEVI ILI TRAGEDIJE MOJIH LJUBAVI (Prvi slucaj)
Dobar dan, (eh da je zaista bio dobar dan, gde bi mi samo kraj bio, ovako...!)
Ja sam Todorovic! Aleksandar Todorovic! Zapamtite to ime, i to prezime, ali ne zbog mene, nego radi vas - za svaki slucaj.
Kako postoji (ne)vesela velika verovatnoća da ću u skorije vreme otići na Kosovo da tamo, a u ciilju pravljenja jedne knjige, provedem nekih mesec i nadam se samo mesec dana (mada je Kosovo opasan vir, i bog mi je svedok, jednom sam otišla na tri pa ostala godinu i po dana) verujem da neću odoleti a da ne pišem šta tamo ima. Kako ne bih da se tada bavim s temu ko je fašista, ko počeo rat a čija strina kurva, evo mog BLOGA , (pod pretpostavkom da možda nekoga može da zanima šta ću tamo videti)
Za
In the next few days, we'll see the high point of the Danube flooding hit Serbia. We all hope that the flood defences and preparations hold. And in the next few weeks, I think we are also hopeful that summer really isn't far away. That will mean the tourism industry stepping up a gear.
I wrote last month about the impact of social media on diplomacy. One aspect I didn't mention was consular work, and here too, it's just as revolutionary.
Grad je odvajkada biće sazdano od bezbroj reči i zavisno od njihovog mesta u rečenici događali su se i prepoznavali gradski ambijenti sa različitim značenjima. Umnoženo značenje je iskazivano na različite, često sasvim suprotne ili čak sukobljene načine, ali je i pored toga grad unutar svojih zidina bio stabilan oslonac građanima jer, u to vreme, nisu naglo menjana gramatička pravila, ambijent i način komuniciranja. Višeznačnost gradskog bića je bila stabilan model, odlikovala se definisanim načinom govora i pazilo se na izgovorene reči, poštovao se vrednosni kod. I onda su se menjala pravila, ali u ritmu koji su građani mogli da prate i budu dovoljno spremni na prihvatanje novih ili starih ali ponovo uvedenih, unekoliko izmenjenih, pravila.
Pripremajuci se da mladoj prijateljici koja se sprema na odlazak od kuce I pocetak samostalnog zivota na koledzu u Americi damo nesto vredno sto bi mogla poneti sa sobom nismo nasli nista prikladnije od knjige “ Kako ziveti ? ili Ziivot Montenja u dvadest pokusaja da se odgovori na jedno pitanje” ( Sarah Bakewell)
1.Kako ziveti? Ne brinite zbog smrti
Ona ce se pobrinuti sama o sebi.
2. Kako ziveti? Obracajte paznju na sve oko sebe.
Hvatajte beleske. Pisite.Osvestite se. Pratite tok svoje svesti.
3.Kako ziveti? Tako sto cete se roditi.
Razmišljam o tome kako je Miguel de Cervantes u ono vreme, negde početkon sedamnaestog veka, bio vidovit, kako je putovao kroz vreme i kako je našao put do inspiracije ovom savremenom Srbijom gde nema vetrenjača već vodenica ... i onda, još tada nastade Don Quijote de la Mancha ... i borba sa vetrenjačama ... ovde je u punom jeku ...
Esej iz knjige „Iznuđena arhitektura“ koju pripremam za ovu godinu
Praotac je oslobođen obaveze da brine o opstanku svog plemena jer je zaduženje preneo na potomke, zainteresovan za posledice svog nekdanjeg bavljenja arhitekturom kada je uređivao pećinu obilazio planetu i stigao na njenu severnu stranu u beskrajni ledeni prostor. Ugledao je tamo iglo, arhitektonsku tvorevinu namenjenu obitavanju, o kojoj su mu pričali da je u prostoru oko severnog pola i da ga grade Inuiti, takođe njegovi potomci. Sve je bilo u skladu sa kazivanjima, iglo je neveliko zdanje od komada leda u kome porodice lovaca na foke nalaze zaklon od agresivnog okruženja a njegovim graditeljima osim leda nikakav drugi materijal nije dostupan i uverio se da ga oni vešto i svrsishodno koriste ne bi li obezbedili prostor za preživljavanje i opstanak.