Kod frizera Kize često srećem jednog zgubidana, ne znam mu ime, svi ga zovemo Čupa. To je čovek od 30 i kusur godina bez ikakve formalne i praktične kvalifikacije. Godinama krade bogu dane. Na tom, neobično lepom licu, vidiš da su ponestale ideje, ako ih je ikad i bilo.
Uglavnom, Čupu, sa takvom reputacijom često vidjam s metlom u ruci kako čisti ispred salona. Ili šiša živu ogradu. Ponekad opere nekoj mušteriji kosu. Jutros sam ga zatekla kako „gazdi“ čuva parking mesto.
Za te sitne dobrovoljne gestove, Čupa dobije i neku sitnu kintu.
Očekujem čistku po Radio-televiziji Vojvodine posle ovog.
I to bržu i efikasniju nego kad je onomad Sloba preko srbijanskog DB-a i carinika Bracike pravio diferencijaciju autonomaša.
Ako se ovo dogodilo namerno, u pitanju je ona vrsta pojedinačne lične hrabrosti koja nije viđena još od tihog otpora dolasku gore navedenog Slobe na vlast. I, bez obzira na uzaludnost, tako nešto ne može a da nema moju simpatiju.
Ako je u Srbiji postojalo tačnije, u budućnost zagledano, poređenje, onda je to Dužan ko Grčka. Neizgovorivih i još teže prebrojivih 300 milijardi evra + 30 milijardi istovalutne budžetske rupe. Toliko je težak grčki problem, koji se zahvaljujući njenom članstvu u EU i evrozoni, već danima budi među prvim vestima svih evropskih medija.
Знате ли ко су били најбогатији људи у Србији пре Другог Светског Рата? Не знате?
Не, то није тачно. Знате их, али их не памтите као богаташе. Ево њихових имена: Сима Игуманов, Миша Анастасијевић, Никола Спасић, Илија Коларац, Лука Ћеловић, Влајко Каленић. Памтимо их као задужбинаре и добротворе.
Шта мислите како би било да се дижете сат раније? Би ли то учинили ако Србија тако може да уштеди око 100 милиона евра годишње?
Промена о којој говорим нема никакве везе са такозваним „зимским" и „летњим" рачунањем времена. Оно што имам на уму је да Србија промени временску зону у којој живи..
Европа је и остаће главни економски партнер Србије. Међутим, како се привредни раст у Европи успорава, Србија на истоку тражи нове трговинске и инвестиционе партнере. Можда исто треба да учуни и са временском зоном јер би и то имало економског смисла?
Čiji je „Vaš" računar? Čudno pitanje, zar ne? Ali, da li ste baš sigurni da je potpuno Vaš ili ga možda koristi još neko, a da toga niste ni svesni? Možda je on već deo botnet mreže, možda je u stvari zombi, u njemu „živi" trojanski konj, dok na skrivena vrata ulaze i izlaze horde nevaljalih i zlonamernih likova. Možda služi za spamovanje, a na njemu ugošćavate brojne nezvane goste (gremline da i ne pominjemo), dok ste „sigurni" da je sve pod kontrolom.
Kakve to sve kreature obitavaju u vašem dragom računaru, a da vi toga možda niste ni svesni? Kako zlonamerni ljudi mogu da vas špijuniraju, kako kradu vaše lozinke ili cele dokumente, slike, pisma ili druge datoteke sa podacima, kako prate vaše ponašanje i navike? Kako mogu da navedu vaš računar da radi ono što oni hoće i da ga učine oružjem u svojim rukama koje će biti korišteno da napadne druge, a da vi toga niste ni svesni?
Ovaj blog ce biti napisan potpuno opusteno, kao da sedimo negde na caju ili kafi i neobavezno caskamo. Podaci koje cu izneti dolaze iz bas takvih izvora, beogradskih prica o cuvenju.
Kao da smo na livadi prepunoj raznog cveca a ja nasumicno odaberem neki i ukazem vam na njega.
Zelim da zapocnem blog u slavu cuvenih prevodilaca, vi ste slobodni da navedete imena koja nisam napisala, cak dobrodosli i hvala unapred.
Eugen Verber mi prvi pada na pamet. Sem prevodjenja bavio se i glumom, a prevodio je sa hebrejskog, aramejskog, nemackog, madjarskog. Mozda
Daniela Boehija sam zapazila u trenutku kada je izgovorio rečenicu “Can you please get to the point. (Molim vas, predjite na stvar)”.
To se dogodilo tokom Vivaldijevog prolećnog foruma na Mokroj Gori. Boehi, inače predsednik Founder instituta u Srbiji, vodio je diskusiju o preduzetništvu. Njegov institut se bavi podrškom u toj oblasti. Tip iz publike je tražio mikrofon i nije znao da stane. U jednom trenutku i sama sam počela da tragam za smislom i poentom. Tada je Boehi izgovorio pravu rečenicu. Morala sam ga imati u klikerima.
A šta je zapravo bila poenta? Svaki
Znate onaj osećaj kad ispadnete ovca, znate da vam se neko smeje a ne možete mu ništa? Odnosno, mogli biste ali skuplja dara nego mera...
Odem na nekoliko dana u jednu poludivlju zemlju. Nije baš ni Afganistan ni Liberija, izgleda prilično civilizovano, svaki dan sve bolje... Pogotovo što je ta zemlja meni oduvek draga, ljudi su generalno prijatni, gostoljubivi... Većina, kao što će se ispostaviti.
Sastančim