Imala sam nameru da uradim mnogo posla za vikend. Ali nisam. Trebao mi je skoro čitav dan, dobro ne čitav, ali mnogo vremena, da spremim gostinsku sobu, za gošću koju očekujem, napravim mesta u ormanu za njenu garderobu, očistim kupatilo, i... tu sam stala. Dalje mi se nije dalo! Dobro, nije baš sve tako loše. Ali još uvek imam grižu savesti, jer sam izmišljala svašta da radim, samo ne ono što je trebalo. Uostalom, zašto i ja ne bih imala spektakularne planove, koji vikendom ne uključuju i ne podrazumevaju kućne poslove ?
OK, ovo nisu bili moji "vredni" dani! Dani ovog vikenda su kod mene više podsećali na otvaranje sezone snova. Evo i danas, pijem drugu šolju moje nes kafe, sređujem inbox, blogove i blogliste, tumaram po kući, i sanjam...oh, slatke li lenjosti!
Okačila sam još sliku u gostinskoj sobi, onu za koju sam mislila da nam ukrašava ambijent posle krečenja, i koja je bila u budžaku, između zida i ormana. Ne vidim razlog zašto ona ne bi izgledala lepo na zidu, i sada, zar ne?!
...saga se nastavlja! Žurim da se spremim za izlazak. Opet ! Zatvorila sam vrata od kuhinje sa indignacijom, i posvetila se lakiranju noktiju, čekala i sedela, i sanjala.
Nekad su mi izgleda potrebni ovakvi vikendi.
Pomislila sam...pa, i nije sve tako strašno, nema tu na vidiku mnogo posla, sem ako ne pogledam dobro po kući... ali, nisam htela da kvarim izlazak.
(što se muzike tiče, na repeat je išao i vikend obeležio Michael i ova pesma, koja kaže,između ostalog, lazy ocean...la, la, la...)