Neki blogeri ustali na lijevu nogu?

Ovih dana pravo se užarilo na blogu. Ustali valjda neki blogeri na lijevu nogu. Hm, zašto lijevu?

Koliko je vas pročitavši naslov mog bloga "lijevu nogu" poistovjetilo sa lošim danom ili lošom voljom, a koliko nije napravilo nikakvu paralelu? Loš sam u klađenju, ali ovog puta slobodno mogu reći da bih dao desnicu ruku da je ovih prvih ogromna većina. Hm, zašto baš desnu? Tako se valjda kaže, a i iskren da budem, meni to odgovara jer ionako ja sam jedan od 10% populacije kojemu je lijeva ruka bogami em jača em korisnija.

Doduše od moje pete godine branjeno mi je da šaram bojicama lijevom, da jedem lijevom i najteže mi palo što sam gitaru morao okretati kako mi pasalo nije. Sve u svrhu toga da bude "prestolonasledniku" valjda lakše u svijetu koji je, kako je moja doktorka mami objasnila, ipak pravljen za desnoruke. 

Fascinantno je koliko traje stigmatizacija lijevorukih ljudi da je u gotovo svim kulturama, etničkim i religijskim zajednicama negativan kontekst lijeve strane univerzalan baš kao i dobra strana desne.

Španci imaju uzrečicu "no ser zurdo" što bi značilo neko ko je pametan/mudar. Zanimljivo jeste da u bukvalnom prevodu ova fraza znači ne biti lijev?! Nije samo Špancima lijevo sinonim za ne biti pametan. Ako uzmete jedan engleski riječnik, recimo „Oxford English Dictionary", riječ lefthanded ima raznovrsnih značenja („crippled", "defective", "awkward", "clumsy", "inapt"), kojima je zajednički imenitelj prilično negativna konotacija. Sa druge strane, termin "My righthanded Man" je prilično pozitivna stvar; kao u srpskom „On  je moja desna ruka". Zato kad ja kumu, inače rodom iz Like, u rijetkim trenucima nostalgije zapjevam : „Ne daj kume, moja ruko desna, da nam umre zavičajna pjesma", on mi odgovara"pa čekaj kume, ti si ljevak!!"

Na latinskom riječ lijeva se veli "sinister", riječ koja je usko povezana sa imenicom sinistrum što ni manje ni više nego znači zlo.

Zla strana lijeve strane odrazila se na sve tri glavne monoteističke religije. U Bibliji riječ lijevo se spominje 20 puta i ima eksluzivno negativno značenje, dok je riječ desno pomenuta četiri puta više i naravno u pozitivnom kontekstu.

Da bi neko postao rabin sem toga što mora biti Jevrej, postoji striktni pisani zakoni šta ne smije imati. Među tačno stotinu striktno zapisanih stvari, i lijevoruk je karakteristika koja je ovdje našla svoje mjesto.

Za vreme španske inkvizicije znak đavola je bilo upravo to. Pogledajte svoju lijevu ruku na tren; ako imate mladeže na istoj bogami ste sretni što niste živjeli par vijekova ranije i zatekli se pred "pravednim" sudom inkvizicije.

I dan danas u islamskoj kulturi smatra se nepristojnim jesti lijevom rukom koja je u islamu proglašena "prljavom". Razlozi su doduše više praktični nego religiozni. Zar rukom koja ima funkciju da obriše nešto poslije nečeg ne nazvati prljavom? Ne zaboravite da je toalet papir, pogotovo među islamskim svijetom, istorijski gledano prilično nova inovacija. 

Stari Rimljani su smatrali da je kročiti lijevom nogom u nečiju kuću značilo donijeti zlo domaćinu. Stoga su, oni bogatiji, imali robove pred vratima koji su dobro pazili da neki zlonamjerni gosti ne kroče upravo pogrešnom (čitaj lijevom) nogom.

Sasvim daleko od Rima među, kako se smatra, zadnjom grupom doseljenika iz sjeveroistočne Azije na sjevernoamerički kontinent, lijeva ruka ne donosi ništa dobro. Tako i Eskimi ako vide svog saplemenika da kornet drži u lijevoj rukom bogami odmah posumnjaju u mračne sile. Na Novom Zelandu davno prije doseljavanja Evropljana ljudi su vjerovali da dobar uticaj ulazi na desnu stranu čovjeka, dok lijeva strana, već prepostavljate, "prima" one loše stvari kao što je smrt, bolesti... Zbog toga, da bi se upravo zaštitila lijeva strana, nosile su se narukvice na lijevoj ruci i prsten na najslabijem prstu slabije ruke. Slično su razmišljali i ljudi uz rijeku Nil. Naime, u staroegipatskoj religiji smatralo se da život ulazi, pogađate, na desno uho, dok smrt - gdje bi drugo nego na lijevo. Ne čudi mene što je prije hiljade il' stotine godina, danas tako minorna devijacija, bila izvor takve diskriminacije. Mene čudi što je takva jedna stvar i dan danas za neke ljude problem. Ne vežite lijevu ruku svojim klincima, okrenite žice na gitari ako istu drže "naopako".

O nama ljevacima više i pozitivnije neki drugi put iz pera američkog psihologa i profesora Stanley Coren-a, čiju knjigu "The Left Hander Syndrome" upravo čitam ovih dana.