Posle upravo završenog, kako je B92 pismeno preneo, "samita na vrhu" šefova država CSE Evrope, Predsednik Tadić je izjavio da je sastanak bio veoma uspešan. Svi učesnici su se saglasili da je potrebno ojačati medjusobnu saradnju i nastaviti očigledno sporu, ali možda ipak dostižnu integraciju ovog dela sveta u EU, a dobra organizacija i prijateljska atmosfera koja je vladala tokom sastanka, doprineli su poboljšanju medjunarodnog ugleda Srbije.
I dok su predsednici malih istočnoevropskih država uživali u dobroj organizaciji, multietničkom skladu i gostoljubivosti Vojvodjana, a možda i u još po nečem, u nekoj maloj zemlji na zapadu Evrope, predstavnici EU još jednom su odbili da "odmrznu" privremeni trgovinski ugovor koji je EU potpisala pre godinu i po dana. Kao što je poznato, Holandija se drži stava da Srbija ne može da nastavi integraciju dok ne "završi" saradnju sa Haškim tribunalom, a u ovome je podržava i Belgija. Ostale članice EU ne dele ovaj stav, ali nisu spremne da na Holandiju izvrše dovoljan pritisak kako bi ova svoje držanje promenila. Istina, Holandija je ponudila neke ustupke, pa tako recimo nije blokirala stavljanje Srbije na tzv. "Belu šengensku listu" što je, priznaćemo, veoma velikodušno s obzirom da od rušenja Miloševićevog tiranskog režima nije prošlo ni celih deset godina. U svojoj širokogrudosti, ova bivša kolonijalna sila odgovorna za neshvatljive i nikada nekažnjene zločine u Aziji, čak je ponudila i da se Srbiji kao nagradu za povoljan izveštaj Glavnog tužioca Bramerca daju neke trgovinske povlastice.
Srećom, danas je vicepremijer Djelić ovakvu nagradu odbio.
Ali da ovo odbijanje slučajno ne bi bilo shvaćeno kao znak da naša država previše drži do sebe, Djelić se potrudio da ga obrazloži racionalnim razlozima. Možda nam sad nisu dali, ali imaćemo mi još prilike - u julu, u septembru, decembru, limburgu. Kad tad, uspećemo da se dovoljno umilimo Holandjanima, samo treba biti uporan i snishodljiv. "Ne smemo da se opustimo", opominje nas Djelić povodom sporazuma o vizama, kao da smo loši djaci koji su jedva popravili keca na dvojku. Kao da ja sedim u toj vladi i kao da ja upravljam službama, kao da ja pravim dogovore sa stranim politicarima, treba me opomenuti da se slučajno ne opustim i pomislim da smo od EU konačno izdejstvovali malo dobre volje. Jer, Djelić to i sam verovatno najbolje zna - ponovo nismo dobili ništa.
Već godinama smo svedoci bezuspešnih napora da uverimo "Evropljane" da više nismo miloševićevska despotija, da se u našoj zemlji za razliku od većine susednih, a i dobrog dela ostalih evropskih zemalja prava manjina poštuju, da imamo uzorni demokratski poredak i da je naša zemlja u svakom pogledu nalik na većinu "novih" članica EU, a u mnogo čemu i ispred njih. Na primer, kada je u pitanju suočavanje sa nacističkom prošlošću, Srbija je svetlosnim godinama ispred Estonije, Poljske i Slovačke, a od Madjarske i Italije je naprednija po tome što kod nas ne postoje neofašističke paravojne formacije. Od Velike Britanije smo napredniji po tome što kod nas nema svakodnevnih napada na "Rumune", kako mediji eufemistički zovu Cigane u Belfastu da bi sakrlli prave rasističke razmere ove pojave. Od Finske smo napredniji po tome što kod nas nema visokih političara koji javno daju rasisitičke izjave. Kada bi Oli Ren rekao da Afrikanci treba da odbace svoj afrički način mišljenja i počnu da razmišljaju kao Evropljani, neko bi verovatno i reagovao na ovakav flagrantan primer rasizma. Medjutim, kada ovaj evropski komesar povodom teritorijalnog spora sa Slovenijom preporuči našoj braći Hrvatima da prestanu da misle na "balkanski" način i da počnu da misle "evropski", onda to prolazi potpuno neprimećeno.
Dobra vest za Djelića je to što mi ovakvo licemerje nikako ne dozvoljava da se opustim. Na protiv, što se mene tiče, the playtime is over.
Zato očekujem od vlade da momentalno suspenduje sve aktivnosti koje za cilj imaju integraciju u EU i da još predanije radi na reformama koje će dovesti do toga da srpsko društvo bude isto tako uredjeno kao i najbolja evropska društva. Za poboljšanje života, vladavinu zakona i bezbednost, nama Evropska Unija nije neophodna. Naša država mora da stavi do znanja da neće trpeti dalja ponižavanja i da je spsobna da nastavi da se razvija i izvan EU. Ako zaista želi da Srbija postane njen član, EU uvek može da odblokira pregovore time što će staviti na snagu privremeni sporazum i ponuditi potpisivanje sporazuma o kandidaturi Srbije. Do tada, možemo da pričamo o raznim stvarima, ali ne i o "evropskoj" perspektivi Srbije. Srbija jeste u Evropi ma šta o tome da misle rasisti u Briselu i samo od nje same zavisi kakav će život imati njeni gradjani.
Krajnje je vreme da i naša vlada shvati da su se vremena promenila i da su na scenu stupila malo drugačija pravila. The playtime is over.