Nešto mi u poslednje vreme nije u redu sa sluhom, ne čujem jedno 20posto (neodredjeno, subjektivno) kako treba, kao pre. To sigurno, proizvodi, dodatnu nervozu.
U onim danima pogotovo - kada vidiš da je bolje da ne progovaraš jer bi samo lajao ili zavijao, grizao ili bezmalo rastrgao nekog (a bližnjeg). Ne.
Naslov posvećujem /(?!) šta sad ja ima kome da posvećujem /Nemanji Mitroviću, drugom našem piscu o kom ništa pojma nemam osim da živi u Holandiji, posle nekih trideset recimo godina ovde, a rodjen u Parizu. Lik piše nenormalno dobro, razoružavajuće.
Bibliografija poveća,a a par njegovih rečenica rasutih u tih x knjiga, par, sjajne.
Jedan naslov pamtim, baš. "Hoću da budem veliko drvo". Priče za oči, tako se zove cela zbirka priča, ta gde je taj naslov.
Ovo na slici je Jurij Gagarin, nisam na vreme našla neku finu sliku drveta, drveća. Stabala.