U Americi je postalo nemoguce izaci na kafu..Nema se gde. Veliki lanac kafeterija cije ime svi znaju progutao je sve ostale coffee shopove. Veliki lanac zamisljen je kao prijatno mesto sa drvenim stolicama I dubokim foteljama, ispunjeno mirisom kafe, idealno za prijatno caskanje…Samo…caskanje se ne preporucuje, jer remeti mir zamisljenih posetilaca..Zato na ovim mestima uglavnom vlada saputava tisina slicna onoj u bibliotekama….Nema zamora i buke neophodnih da pruze privatnost prijatnom caskanju.
Miris kafe je jos uvek prisutan .Ali samo miris. Jer kafa se ne preporucuje posto je, logicno, prepuna kafeina..Tako da vecina konzumenata narucuje kafu s mlekom ( iz nepoznatog razloga nazvanu italijanskim imenom latte), ali bez kafe i mleka, samo sa ukusom koji podrazava ove tako stetne sastojke..
A druzenje? Pa ko jos ima vremena za to…Zaposleni i ubrzani ljudi dokazuju svoju preokupiranost i vaznost tako sto brzo narucuju( u pola glasa, naravno,) svoju jutarnju mocaa lateee( sugar free, milk free, coffee free) i izlaze noseci u jednoj ruci svoje laptopove a drugoj prevrele kartonske case s pregrejanim napitkom koji samo mirise na kafu ali ima ukus cinamona, nugata, ili cokloda, jednom recju tecne poslastice koja nema nikave veze sa kafom a cak ni dejstvo kafe posto u njoj nema kafe..ali koja smilulira miris kafe da bi se i dalje oponasao jutarnji ritual pijenja kafe bez stetnih posledica same kafe…Ti uzurbani pripadnici poslovnog sveta nemaju vremena za sedenje u udobnim foteljama i na malenim drvenim stolicama….Oni imaju vaznija posla... Tokom vremena Veliki lanac kafeterija zaposeli su oni koji imaju vremena : oni koji ne rade, ne dzogiraju i nemaju gde da budu/….Penzioneri, invalidi , beskucnici i tinejdzeri …Oni satima sede sa soljom caja, jer je najjeftinji, moze da se dosipa a i manje je stetan od kafe.Sede tako i satima zure u jednu tacku( beskucnici) citaju sve dnevne novine koje su na raspolaganju( penzioneri i invalidi) ili bulje u svoje laptopove i zavrsavaju domace zadatke ( tinejdzeri)
I tako se lanac kafeterija pretvorio u nesto izmedju prihvatilista, biblioteke i mesne zajednice...Mesto na kome se okupljaju oni koji imaju vremana na pretek.. A poznato je da je imati vremena konacan dokaz marginalizovanog drustvenog statusa..Vremena imaju oni koji vise nikom nisu potrebni…
Naravno jos uvek ima ostataka prvog talasa posetilaca, onih sto su sedeli ispred kompjutera i nesto vazno obavaljali pijuckajuci svoj decaffee soya latte…Ali sve ih je manje….Neprijatno im je..Ne zele da neko pomisli da i oni nemaju gde da budu, da nemaju pametnija posla, da su usamljeni, odbaceni,i neintegrisani.
Nije politicki korektno ali budimo iskreni: ko jos moze da opusteno pijucka svoju kafu
( pa maker i laznu) okruzen tisinom, nesrecom, usamljenoscu, izgubljenoscu ili nedaj boze, tinejdzerima od kojih vise ionako nema gde da se pobegne.
Vreme je, znaci, da neko otvori novi Lanac kafeterija.Nadajmo se da ce nova Kafena Korporacija obaviti svoja ispitivanja trzista negde izmedju Ponte Vecchia i Piaza di Popolo…A moze i u okolini Knez Mihajlove.