A... Toj mora da se sluša i da pantiš, toj običaji više nema, ni stariji od men ne pante više kako toj bilo... A men to bilo mnogo lepo kad sam bila mala, pa sam se za svaki gurala i ja, de gođ je trebovalo djete il kasnije djevojka, ja se gurala.. I sad pantim kako se radi kad je veridba, udadba il krštenje... Pantim i za sarane, slave i svakaka slavlja i tugovine, svaki adet ima svoj običaj, i kako i zašto se toj takoj radilo....
Ete, glej, kad se djevojka u momka zagleda, a on je ne gleda, onda vako, ustane se pred zoru, dok svaki spava u kuću, pa iziđe i stane na prag i gleda u sunce, al ono da još nije izašlo, neg sam da se promoli, pa kazuje „Ja, pa ime svoje, pravo, kršteno, izađo pred ova poškopljena vrata, moga doma vrata od suvog zlata, kad me vidi, pa mu rekne ime, nek se muči, ko žena na porodu, ko turčin na sunetu, ko sunce na zalazu ko djete na uboju, da se pita, dje je ova vila do sad bila, ko je gledao, ko je ljubio ko je prosio, ko je gledao više je ne video, ko je ljubio nestao, ko je prosio, ja je oteo, da mi, pa njegovo ime, dođe da me prosi, da me otme, da me nosi, svojoj kući da me vodi..."
Ajde blago babi, sve po redu da pišeš, kuj zna, ima tuj devojke za udaju, ima majke da im se djeca udavaju i žene, pa ima i oci da čitaju, i oci i momci, nek znaju, mož bit zapante, mož bit i da nešto po starejši običaji urade, nako, da se ne zaboravi..
Poprvo, to sam kazala kako djevojka radi kad je momak ne vidi, da je vidi i da je uzne za ženu, a ima i kad djevojka ne vidi momka, onda on ukrade neko njojzino odjelo, neku maramu il košulju, preskoči plot i uđe u zlo doba u avliju pa ukrade od veša što se suši, pa ode u svoju kuću i u svoju sobu de spava raskopa malo u neki ćošak zemlju, ako ima patos digne daske pa ispod ukopa toj odjelo pa kaže, košulju tražila i ne našla, ona ti u san kazala đe je, pa je ti u snu pratila, košulja te ođe dovela i ti meni ženica tu i ostala..
E, kad se to lepo svrši, pa se oni zagledaju, onda djevojka šalje svoju majku i tetke i strine da malko gledaju momka, a momak isto šalje svoje babe razne, koju ima, pa se malko pripitaju žene, dal je za udaju i ženidbu...Kad se vrnu kući, od momka majka šane mužu da treba ići u prosidbu kod te djevojke, i kad, a od djevojke majka šane svom kad će doći prosci...
Ako neki otac neće, odma se ujutro nađu babe na bunaru ili na potoku ili najčesto u crkvi na jutrenju, pa da se zna da toj ne biva...
Al, ako oci pristanu, onda ide proševina, ode momak sa svoga oca kod djevojke i povede i majku i poneku strinu, tako da biva pet šes ljudi... Prvi u kuću stupa otac, a zadnja je mati, jer ona mora da prostiš, guzicom da gurne vrata i da zatvori. Onda se pregovara, malko se domaćini popričaju, oko setve, žetve i toj, pa onda se pita jel djevojka za udaju, pa se zove djevojka da tu pred svedoci kaže dal oće za momka.. Ona očevi ugovore dar i miraz, dar je onoj što će svekar i momak da davaju nevesti, toj su posle njojzine pare i dukati i odjelo, a miraz, ako ima, to je ono što otac djevojčin daje uz ćerku... Kad sve muški dogovore, opet uđe djevojka u sobu i sedne uz sovru sa njima, pa ona i momak malko popričaju, tako, on ju kaže, eto, do sad djevojka a od sad moja nevesta, a ona njemu, do sad po sokaci i mraci a od sad men na kapiju, i to je njima kao prvi razgovor, kobajagi, a od tad mogu kad oćeš i đe oćeš da stanu i pričaju a da ne pukne bruka, sad je ona za njeg isprošena i on je njojzin momak. U prvu nedjelju se ide u crkvu, svi isti opet, mladenci, strine, tetke, roditelji, pa pop posle jutrenja očita odma i molitvu za blagoslov i objavi veridbu. E, to je sad da mogu sve seoske alapače da kude momka i djevojku ako imaju za šta, da se kida dok je vreme, ako ne valja momak il djevojka nije dobra. A opet, i u to vreme do svadbe da se prijavi ako momak ima neku kojoj ide u mrak u sobu ili djevojka ako su je na silu dali, da ima kad da pobegne, ako se neđe nasamo obećala nekom drugom momku, pa jes, bivalo je i toj...
E, taj dan, posle crkve, idu kod djevojke kući, momak ju dava prsten ili neki darak, dukate, struke, grivnu ili tako, a ona njemu vežene čarape i maramu i košulju što je sama vezla. Obično, ako je djevojci milo na momka, pa oće da ga malko uvrača da je voli, ona toj što mu dava stavi pod svoj jastuk uoči nedjelje i veridbe, pa prespava, pa ujutru kaže, kako ja noćas milo spavala, tako ti sna nemao dok me kući ne doveo i na moje grudi ne lego...
Pa mu daje darak i ručaju, nešto malo, pa ajde svojoj kući...
Kad dođe vreme za svadbu, ako mlada nije pobegla i mladoženju nisu uvatili kako se uvlači nekoj drugoj pod jorgan, e, kod nas svadbe sve bivale u nedjelju, tek posle rata počelo u subotu....
U taj četvrtak, nevesta pakuje svoju spremu, vezove i ekleraj i ostalo, u sanduke, što je kuća njojzina bogatija, to je više sanduka... Počinje mešenje, spremanje i klanje... U petak dođu neudate djevojke iz familije i iz sela, da malo kao plaču, jer im se drugarica udaje, pa neće više da idu na slave i posela zajedno, i spremaju kite cveća da se okite svatovi... I svaka ponešto stavi u taj zadnji sanduk, kao da se zna da je djevojka toliko imala spreme da nije mogla sama da napuni sanduke.. A kad je sirota djevojka, onda vako, kad dolaze, svaka joj donese od svoje kuće neko jelo, pitu, kolač, koja donese i celo prase pečeno il jagnje ili dve, tri kokoške, da se u nedjelju posluže svatovi, a i ponesu joj iz svoje spreme ponešto, svaka pomalo, da ima iako je sirota, lepu spremu da ponese...
U subotu se redi kuća, ej, da, ceo dan, pa nije bivalo da ima, ko sad, usisivač na struju pa ima onuj vodu ko tvoj, pa sve sa njega celu kuću središ za dva sata, nego, tresi ćilime, briši prašinu, ribaj lonce da se sijaju... Taj dan domaćin sve namiri imanje i stoku, da u nedjelju nema poso. Peče se na ražanj sve što ide, veselo je i kod mlade i kod mladoženje, dođu iz komšiluka pa pevaju i pomažu.... Mati odredi poslušnike, to obično prve komšije, oni će da bivaju, kao sad konobari i da sve paze da se ladi vino u bunaru i da se skuva rakija, i da se svako jelo po redu iznosi pred goste jer u nedjelju, niko iz kuća de se slavi ne radi ništa....
Kad svane nedjelja, prvi ustanu domaćini i odu odma da narane stoku i namire je, i to pre zore, da ga bjel dan ne zatekne na poso, to je onda za mladence nevolja.
Kod mlade, od zore se kiti nevesta, dođu strine i tetke, i udate drugarice, pa je kolmuju, pa je kite, crne joj obrvice, štipkaju je za obraze da bude rumena, ređaju joj, po redu, košulju, donju i gornju suknju, libade, vežene čarape, činjene opanke, tepeluk i veo od sitne čipke, ja kad se udavala, bio veo od mletačke čipke, tanke i penaste...A usput joj ponešto nako, pomalo, objasne šta je čeka doveče...
U kuću kod mladoženje se skupe svatovi, pa napred idu otac i mati, a ako on nema, onda stric ili ujak ili strina, kako se već može...
Kad uđu u avliju, posedaju za prazne stolove, a ako je zima onda u kuću, al to samo ako je neki baš sneg i ladnoća, sve mi to u avliju radimo... I tu ima red. Na prvo mesto idu mati i otac od mladoženje, do nji ide stari svat, e, to je majkin brat ili neko iz njojzine familije ko joj je kao brat, najbliži, pa do starojka kum, to su bila po stotinu godina stara kumstva, pa do njega vojvoda, e, to je od mladoženje sestre muž, razumeš, zet na mladoženju, on ima na glavi šešir koji mu još kod mladoženje nakite sa fazanova pera od repa i razne trake, on je taj što će mladu da zasluži, pa ga okite ko božićno drvo. Na najgore mesto sjedne mladoženja, on će ionako svaki čas da ustaje i nešto da radi....
Prvo mora vojvoda da skine jabuku sa drveta. A toj ti ide vako, popnu se mlađi momci iz familije, pa na najviše drvo u avliju dignu motku, al tanku, mladu jasiku, na na vr motke vežu jabuku, debelu i veliku, pa vojvoda ima tri metka da sobali jabuku, inače, nema mlada da ide iz kuću! A motka tanka, pa na svaki vertić mrda, mora vojvoda da ima oko da je skine... Ako ima bolji lovac u familiju, mož da se puška da i njemu, ne mora baš vojvoda... Kad sam po drugi put ženila Dragora, moj zet Stefan dovuko sačmaru, neku talijansku, kuku mene, skinio je i jasiku i jabuku i pola jablana odjedared, a moji sinovci stojali uz njeg pa i oni zapucali, svi sedam pušaka odjedared, kad je grunulo, božemeoprosti, ka da je rat il ustanak.... A kad se onomad ženio Adam, moja unuka Ana mu bila vojvotka, pa ona sobalila jabuku, na drugi metak, gađala, veli, motku tik ispod jabuke, da padne cela na zemlju.. Sad taki vakat došo, moje unuke pucaju ko muški... E, kad to obore, onda neka djevojčica iz familiju pušta pevca u avliju a mladoženja mora da ga brzo uvati, jer ako ne može pevca, a kako će ženu... Pa se pevac dava vojvodi, to mu je nagrada za oni metak i jabuku... Onda se daje džak kuruza momku da obnese oko kuće, triput, kuruza koliko je mlada teška.. Kad to obave, dobiju malo da se posluže, pite i tako... Dok svati jedu, babe iz mladine familije skole mladoženju, sve ga odjednom nešto pitaju i nešto mu pričaju i svaka ga vuče za rukav, to je da se vidi da je momak bistar i pametan i da ume i da čuje i da kaže... A i da mu se ne da da jede, jer da gladan dođe u crkvu, gladn rane ko što je gladan i žene....
Kad se malo private, ide mladoženja sa bar dva devera, nisu to baš braća, može i dobri drugovi ili iz kumove familije momci, idu da kupuju mladu. Pred vrata stanu mladina braća i bratanci pa se pogađaju, onako momački bezobrazno, koliko da se plati, al se uvek gleda kolko ima ženik para, da se ne traži mnogo....
Kad je kupe, izvode je deveri, a nevesta, kad svi iziđu u avliju, okrene se pa na svakog djevera dodeli djevojku, to su njoj drugarice u petak kazale koja bi kojeg momka da je vodi pod ruku u crkvu... Pa na svakog djevera momka dava po drugaricu, a sve to mlada i mladoženja dogovore unapred, koji se kome sviđa, jer se taj dan mladina ne poriče, pa i ako ima da momak voli devojku a njeni na daju a oni se vole, tad im je prilika da se malo vide i popričaju i podrže za ruke, a da niko ne sme da grdi, jer je to mladina želja. Tad svekrva dava mladi buket cveća i zlatnu darovninu, ogrlice ili grivne i ide se u crkvu.
A pre nego iziđu iz avlije, mlada, pred kapiju, na svakog devera stavlja vezeni peškir, a na barjaktara, onog što vodi kolonu, i peškir i oblači mu svojom rukom košulju.... Dok svati izlaze, na kapiju stanu mlađe, što još nisu dorasle da se davaju deverima, pa kite svate cvećem...
U crkvu, popovska posla, sve obave i ide se kod mladoženje, kad se ja udavala sve bilo kod men u kuću, jerbo došli izdaleka po mene, čak iz Crnu Goru.... A i moj oco je tijo da selo vidi kad se udava Evdokija od Popovića, mi smo bili skromna familija, al bogati, pa je oco teo da sad celo selo vidi kolko je stvarno bogat Jevrem....
Kad stignu u kuću kod mladoženje, poprvo se baca sito, i to se stavi jedna jabuka, za zdravlje, malo šenice, za rodnost i poneki cvet za radost, pa mlada baci toj sito preko kuće, a babe čitaju, ako je palo ispred,ne dobaci do kuće, mlada će da pobegne odatle, ako sjedne na krov, osta tu do veka, ako padne iza kuće, biće mlada sluga u kuću, a najgore ako prebaci mlada preko u komšijsku avliju, to ne valja, onda se kaže da mlada ima veliku snagu i da će ona da biva gazda, a muž i svekar i svekrva nojzi sluge..
Mlada se popne i stane na prag, a iza nju se poredaju deveri i djevojke, pa mlada gleda ko joj nako najlepši par, pa njima baci onaj buket od svekrve što dobila, to im da su sledeći nji dvoje za venčanje.
Djevojka posle, ako oće tog momka, osuši taj buket i namrvi ga u vodu kad se kupa, da joj zamiriše koža pa da je momak juri i njuška ko pas.....
Onda se stavi svekrva pred vrata da sjedne na stolicu, pa joj mlada sedne u krilo i mlađarija prospe malo vode pod stolicu, to je kao da se ona upiškila od sreće što dobila snaju... Onda se odigra jedno kolo, mlada vodi a do nje mladoženja, a svekrva stane na vrata i uzne pod levu mišku pogaču a pod desnu kutlaču i kazuje ovako, evo ti snao ovaj leba, nikad u ovu kuću ne bila gladna, evo ti i ova kutlača, da se zna i čuje da si sad domaćica na ovaj oganj, pa vadi komad šećera i daje joj u usta i kaže, a ovo ti od mene, da ti život bude sladak, pa je malko lupne po guzici i kaže, a sad u krevet, da me načiniš babom! Pa muž uzne u ruke ženu svoju i unese je pravo u sobu i spušti na bračni krevet, a za njima mlađarija, ciči i zviždi, mlada posedi minut na krevetu, otkine komad leba i narani mladoženju, jer nije ništa jeo od juče, to da joj doveka taki gladan u postelju ide.... Da joj bude gladan nje a ne neke druge...
Onda se ustanu, pa idu da sednu za sto...
Kad u kuću idu iz crkve, kroz kapiju prođu samo glavni gosti, a onda djeca uznu korito i naspu vodu, pa ga nameste na kapiju, pa ko oće da uđe ima da baci neku paru u korito, to su pare koje mlada ima posle da ponese...
A kad je ručak, mlada malo jede pa uzne jabuku, ili ako je mnogo velika svadba biva da uzne i glavicu kupusa, pa ide okolo i svaki zabode dukat, dinar, neke pare, to je opet mladino....
A ujutru, jer je veselje do jutra, kad poslušnici sve raspreme i operu, mlada i mladoženja iziđu i služe njih, za zahvalnost, a majke svaka svojim poslušnicima deli darove, ženskim kecelje a muškim čarape i maramice....
A mlada, ako je dobar bio mladoženja tu noć, kad ustanu, otvori širom vrata od kuće i peva, da se čuje niz avliju, a ako nije, ona ćuti... Bivalo je i da mlada pobegne pre zore nazad ocu... Bivalo je i vako, da mlada ne kaže na vreme da nije nevina, nego bude belaj... Al ja znam, ako je kazala pre braka, pošteno, nisam nevina, prevario me jedan da me ženi pa slagao, eto, sad da ti nabrojim deset pre rata koje se udale glatko, samo su lepo kazale i to mladoženja pregoreo na vreme... Nije ta nevinos, bar u moj kraj bila tolko strašna ko u Crnu Goru, ono, jes da je bilo važno, al ne da se glava gubi... Bila je sramota kad rodi vanbračno, al se uvek znalo i koji je otac, pa je i na tu familiju padala sramota, ni taki se prokazani momci posle nisu lako ženili... Ja ti kažem istinu, za moj kraj a ti ne veruj men nego na te orlove na televiziju...
A mogla je svaka i da prevari muža da je nevina, ako oće, to je moja Latinka umjela da joj namjesti međicu ko da je djevojka, lako....Al to bilo retko, pantim možda tri koje nisu smjele kazati....
Posle, kad prođe dve nedjelje, nevesta ide svojoj kući djevojačkoj, sama, da se prvo sa majkom a posle i sa ocem popriča nasamo, ako ima da se žali, da se kida na vreme, dok ne dođu djeca.
A posle neko vreme, svaka bude trudna, ni pola godine a vuče stomak....
Eto, tako su starejši običaji bili, i znam ja da sad ne mož tako da se puca i jure pevci ko nekad, al volim kad vidim bar neki kad ponove kolko mogu...
Beograd, Surčin
1. juli 2009
Dragi moji, slatki, najslađi, da malo objasnim ovaj tekst.
Pre par godina je moja poznanica radila rad na temu sličnosti i razlike običaja kod Kelta, Škota i Srba. Evda je diktirala pesme, napeve, bajalice, rituale, običaje i verovanja, na sve ukupno 72 strane kucanog teksta. Meni se najviše svideo ovaj deo o svadbama, pa sam je terala da to ponovo priča...
Nas ovde, na blogu ima sa svih krajeva Srbije, a sad smo na svim krajevima sveta, i mislim da bi bilo lepo kad bi svako dodao po malo, ko zna, možda nešto i naučimo ili se nasmejemo malo...
Zato pozivam i prozivam, da se ne zaboravi, nemojte samo da lupate preporuke i pošaljete tri reči, dajte makar mali detalj kako je to kod vas u kraju ili ste negde videli....Da se ne zaboravi.
Djina