Ovih dana razmišljam o muzejima, izložbama, slika, fotografija... Počelo je sve lepo, jer mi na pamet bila izložba fotografija Českih majstora iz 20-og veka koju sam posetila u Bonnu u muzeju Art and Exhibition Hall of the Federal Republic of Germany . Divne fotografije.
A onda sam se setila jedne fotografije Kevin Carter-a koja mu je donela Pulitzer Prize for Feature Photography 1994 godine. Koliko ta fotografija govori o nečemu strašnom sto se dogadja na ovoj Planeti Zemlji ja nemam reči. Fotografija kaže sve.
Kevin je izvršio samoubistvo dva meseca nakon što je dobio Pulitzera. Ostavio je oproštajno pismo:
"I am depressed ... without phone ... money for rent ... money for child support ... money for debts ... money!!! ... I am haunted by the vivid memories of killings & corpses & anger & pain ... of starving or wounded children, of trigger-happy madmen, often police, of killer executioners...I have gone to join Ken if I am that lucky."
Mene je ova fotografija potresla jako... a ima još kandidata. Kao na primer kolekcija Jacob-a Riis-a "How the other half lives"
Koja je vaša strašna fotografija a koja najlepša na svetu? Ja imam previše lepih. Jedna od njih je ova koju je uradio dečko iz Srbije.