Da, priznajem:
- lenja sam
- sve radim u pet do dvanaest
- subjektivna sam
- gledala sam 'PINK' opet.
Ovim moja lista nije iscrpljena, ali dovoljno za večeras!
Kao i svaka lenja osoba, ostavim obaveze za kraj, za poslednji trenutak. Naučila sam da torte jedem drugačije - i da najslađe ostavim za kraj, ali kad je posao u pitanju, obaveze koje kao moram da obavim, otežem jer -uvek sam najproduktivnija u poslednjem trenutku. Kuvam u sebi, a onda uzmem i smlatim. To je uglavnom izluđivalo moje saradnike, dok se nisu navikli da će sve biti urađeno na vreme - pod uslovom da me ne pitaju ništa do zactranog roka. Ako pitaju, samo mogu da iznerviraju i mene i sebe.
Uostalom, zašto pišem o tome - nije toliko ni bitno, nego, izbegavajući opet ono što treba da radim - upalim tv, da mi priča... Prevrtim kanale i čujem na PINKU poznato ime. Kucur Adorjan! Hm, momak sa moje mejling liste, kolega sa onih studija kojima se stalno ponosim, samo generacija pre mene. Ju! Vidim u studiju i drugog kolegu - momka od kog sam pre šest godina po prvi put čula za školicu i koji mi je javio kad je upis. Pogledam bolje, emisija na koju sam se bila ostrvila - ''Trenutak istine''. Šta je sad ovo? Uh, nekoliko puta sam na blogu pisala kako je za mene najtragičniji trenutak iz najave, kad voditeljka kaže ''Istina se na velika vrata vraća u Srbiju!'' Grrrr...
Nastavim da gledam razrogačenih očiju, prebirajući po mozgu o čemu se, bre, ovde radi?
I počinjem da kapiram - Adorjan je gej, ok... nisam znala... prijavio se za emisiju zbog kinte, ok...ali prvenstveno zbog toga da promoviše ono što radi - borbu za ljudska prava. Ok. Thumbs up! Ček ček, pa to je samo snimak... Aha, on je 'insajder' u emisiji ''Nemoguća misija'' u kojoj je žrtva Tanja Vojtehovski. U, jee... ovo moram da vidim!
I sednem da gledam. Napravili foru da je kao posle prvog dela emisije 'Trenutak istine' Adorjan bio žrtva nasilja i da želi da se vidi sa Tanjom Vojtehovski. Ona ga zove u Beograd, a on kaže ''ne bih se mnogo pomerao sada'' i ona pristane da se nađe sa njim u restoranu ''Mistique'' u Novom Sadu. On s gipsom na ruci i 'majkom'. E ta žena me je potpuno opčinila - ali p o t p u n o. Tako je glumila jednu toplu majku koja podržava svoje dete, pritom fina: ''Ma ja ne znam... ostala sam sam bez reči... strašno... strašno... Majmun... on je majmun...'' Sve onako otegnuto, vojvođanski, birajući da ne uvredi, govoreći o tipu koji ih je 'napao'.
Sve je bilo dobro. Do poslednjeg trenutka su je držali u neizvesnosti. Izrežirano perfektno, ništa previše, ničeg premalo. Baš dobro namešteno.
E sad - razlog zašto pišem (i priznajem ponešto, a nisam morala), jeste reakcija Tanje Vojtehovski kad je shvatila da je žrtva. Prvo pitanje je bilo upućeno Adorjanu kome je ruka bila u gipsu:
''I šta, sve je u redu s tvojom rukom?'' onako radosno jer je on potpuno ok i nasilja nije bilo.
Drugo pitanje je bilo: ''I policijski zapisnik je lažan?''
A potom ga je, zaista srećna, zagrlila.
Potom u studiju, sve je samo potvrdila. I izgovorila nekoliko sjajnih tvrdnji - poruka - koje su, uverena sam, došle do ljudi. Stop nasilju, prijavite kad čujete da u stanu pored vas muž bije ženu itd itd. Da ne ponavljam - jednostavno - slažem se sa svim što je rekla, a drago mi je - znam da su je mnogi čuli i razumeli. A, i svojim primerom u emisiji, pokazala se sjajnom.
Zato - od ovog trena, jednu ružnu reč o njoj neću reći. Nikad.
I da, posle ove emisije - krenula je Sani Armani sa spec. gostom - onim 'umetnikom' Kristijanom. E, priznajem - to nisam mogla da gledam.
Još jednom, BRAVO za Tanju Vojtehovski, a vi kako hoćete :)