Mnogo je u ovoj incijativi našega predsednika, neobičnih, iznenađujućih i šokantnih elemenata. Za mene je ekstra iznenađenje, i nešto što ni u ludilu nisam očekivao, da je on Tita nazvao vizionarom. Ne zato što to Tito nije bio, nego što su upravo glavni politički mentori našega predsednika, ukupno okruženje u kome se on formirao, politička praksa u kojoj on kao političar egzistira, Tita vidi kao diktatora, razbijača Srbije i člana "vatikansko - kominterovske zavere", onoga koji nam je "oteo Kosovo", kad je oterao Rankovića, napravio Ustav iz 1974. godine te tako Srbiju razbucao "na tri dela", onoga što nas je prezadužio. I slične stvari. Neću sada pominati šta je sve u tom smislu pisao i govori "čika Dobrica", šta je pisao i govorio Ljuba Tadić, šta Nogo i Đogo. Šta se sve tu događalo kroz proteklih 30 godina "detitoizacije". Čak negde skoro, u suprostavljanju vojvođanskom statutu, i sam predsednik je pomenuo "zloglasni" Ustav iz 1974. i rekao da se "borio protiv njega", a onda se setio da je tada bio premlad za "borbu"i popravio izjavu tako što je dodao da je uvek "bio protiv njega". I sad odjednom - "Tito vizionar".
Ovakav obrat i ovakav salto se u politici ne rade bez velike nevolje. Šta bi tome mogao biti razlog? E, tim razlogom ću se pozabaviti.
Otkada je ozbiljno u visokoj politici, a to je negde od jeseni 2003. godine, Boris Tadić pokazuje dve relativno stabilne osobine. Prva je dozirani populizam, a druga dominantno shvatanje politike kao marketinga.Trebalo bi mnogo prostora da navedem sve do sada manifestirane dokaze ove tvrdnje, pa ću navesti samo prvu, poslednju koju smo mogli čuti i onu centralnu o koju se svaki dan spotiče. Prva je bila ona da je "Neda otišla u Bodrum" iako se to znalo pola godine pre toga, i nakon čega praktično niko i nije snosio posledice a on podigao izborni rejting DS-a za nekoliko procenata, ovu poslednju koja se tiče poziva da se "Samit nesvrstanih drži u Beogradu" i centralnu o koju se inetzivno spotiče a smišljenu kao izborni slogan - "I Kosovo i Evropa". E, sad, prva je bezazlena, ona je samo uvod u igru,poslednja je čudna, ali je i direktna posledice one centralne, neostvarive a koja glasi "I Kosovo i Evropa". I upravo mislim, da je odlazak na Samit i čudni poziv, naznaka bankrota politike "I Kosovo i Evropa". Boris Tadić je postao zatočenik toga slogana. Čitava spoljna i unutrašnja politika Srbije je podređena tome sloganu a ne stvarnim interesima Srbije.
Poslednjih meseci smo svedoci truda Evropske Unije da Srbiju privoli na približavanje. Odlaze i dolaze čelnici Evropske komisije, odlaze i dolaze funkcioneri haškoga suda, dolazi čak i Bajden iz "mrske" Amerike, Renova kancelarija širom otvara vrata Tomi Nikoliću, časte nas belim šengenom, Dačić samo što ne spava u Briselu, Đelić u odelu trči na stazi od tartana i manifestuje standarde "evropske Srbije", ali avaj...predsednik odlazi u Egipat i najavljuje kurs zaokreta ka nesvrstanima i Titu.
Zašto? Jedino logično objašnjenje, što se mene tiče, jeste što zna da će u jednom trenutku morati doći na stepenik u kome slogan "I Evropa i Kosovo" neće biti moguć. Gde bi se taj slogan mogao pretvoriti u ono "ni Evropa ni Kosovo". Zašto se onda poklanjao NIS Rusima, zašto je potrošena silna energija i silan novac?
Vreme održavanja Samita je znakovito. To je 2011. godina. Neobavezujući stav MSP o legalnosti proglašenja Kosova pada negde u drugoj polovini 2010. godine Pritisci na Srbiju nakon toga što je tražila mogu biti vrlo jaki. Recimo, i u situaciji da sud da neko neodređeno mišljenje, teško će biti prostora za slogan. Sa čime bi onda predsednik mogao ići na izbore, sa kojim rezultatom? A bar bi tada morao na izbore, ako ne pre toga.Ekonomija u banani što zbog krize, što zbog unutarnjih slabosti i izostanka reformi, integracije totalno zapele jer će morati reći čvrsto i odlučno "ne", samoizolacija u izgledu. Gde za tu politiku može biti tračak nekoga izgleda..Pa u opravdanju da nas podržava 2/3 sveta. Da nas podržavaju nesvrstani, da je znak te podrške upravo Samit koji organizuje naša zemlja, da mi želimo Evropu ali ona ne želi nas, i još sijaset bisera iz toga "arsenala" koje smo već slušali od Koštunice i Nikolića.
Prethodno, ovaj potez sa Samitom, ima još jednu prizemniju dimenziju. Time se valjda želi poslati preventivna poruka zapadu, specijalno EU, da Srbija ima mogućnost izbora. Zato se zatežu i odnosi sa susedima. No ne verujem da će to imati efekat. Štetu od takve politike imaće samo Srbija, odnosno njeni građani. Ili bar najveću štetu.
Jer, kad čovek sve ovo sagleda, potpuno je belodano da između političkoga cilja i političkoga sredstva ovde nije moguće uspostaviti racionalnu političku vezu. Marketing jeste dobra stvar, ali je potreban i neki sadržaj..