Pred vama je jedan kraći tekst kojeg sam napisao pre više od godinu dana. Nikada ga nisam objavio na ovom blogu. Iako sam u svojim tekstovima i sam nekoliko puta kritikovao kontraverznu ličnost Sv. Nikolaja Velimirovića, jedan dramski pamflet mi je ukazao na potrebu da napišem nekoliko reči u nešto drugačijem kontekstu. Svima su dobro poznati moji stavovi sa kojima sam pokušavao da ukažem na kritičku uravnoteženost, poštovanje sagovornika u cilju produktivnosti dijaloga. Odlomkom koji sledi želim da ukažem na potrebu da kritičko mišljenje uvek moramo izražavati nepristrasno i uravnoteženo.
Kritička uravnoteženost i sposobnost da se na odgovarajući način iskaže revolt prema radikalizaciji i eskalaciji ektremističkih elemenata u agoniji naše svakodnevnice koja je krasila našeg proslavljenog dramskog pisca Biljanu Srbljanović kao da je prerasla je u svojevrsnu averziju i duboku omraženost u njenom dramskom pamfletu "Pad".
Ličnost Sv. Nikolaja utelovljena u liku popa Nikolaja Stratimirovića toliko je degradirana kao i slika savremenog klera opisanog u liku Glogova, crkvenjaka koji mu se klanja i bez samosvesti mu povlađuje. Slika bahatosti, iskvarenosti, licemerstva, militantne raspoloženosti, ektremizma i averzije prema svemu što pripada tekovinama evropske civilizacije koji je opisan u dvojici likova koji preko mantije nose pancire pokazuje autorovu želju da ilustruje moralni sunovrat i duhovni mrak onih koji bi upravo trebali da predstavljaju svetlo i putokaz u našem društvu.
Postavlja se pitanje otkuda tolika mržnja prema liku i delu Sv. Nikolaja i zašto je baš njega izabrala da u njemu utelovi karikaturu dekadencije i greha. Citirajući njegove kontraverzne reči i igrajući se sa njima, autorka ostavlja utisak da se tu radi o beskrupuloznoj, bezdušnoj i perverznoj monadi. Ako je autorka ovim dramskim komadom zaista želela da se odupre određenim antievropskim i antizapadnim elementima koji se mogu naći u liku i delu ovog duhovnog velikana i njegovih savremenih protagonista, onda je sasvim sigurno da je kod većine publike proizvela sasvim suprotan efekat.
Ekstremna akcija izaziva ektremnu reakciju i tako stvara niz uzročno posledičnih radnji koje ne vode nikuda. Samim tim, ovakva vrsta kritike kod ekstremnih i nacionalističlkih elemenata može izazvati sasvim suprotan efekat, a kod većina našeg naroda revolt prema onome što danas neki nazivaju "Drugom Srbijom". Svima je dobro poznato delo i lik Sv. Nikolaja, njegova prozorljivost sa kojom je posmatrao svet koji dolazi ali i njegova dubina sa kojom je govorio o svetu u kojem je živeo. Bez sumnje, on je bio jedna kontraverzna ličnost, čije pojedine izjave i danas predstavljaju predmet raznih rasprava i kritčkih osvrta. Sa druge strane treba podsetiti da je u pitanju ličnost koja je ostavila veliku bogoslovsku baštinu ne samo našem narodu već i čitavom svetu.
Površna i neuverljiva slika lika u komadu Srbljanovićeve ostavlja utisak jednog ektremizma i antagonizma kojeg autor očigledno oseća prema vrednostima koje u ovom narodu imaju veoma važan značaj. Iako je kritički izražaj autora opravdan, ton i način na koji je on predstavljen ne samo da nije objektivan već poprima oblik fikcije i antiklerikalne propagande. Kritikovati lik i delo određene osobe podrazumeva objektivno i nepristrasno sagledavanje činjenica koje okružuju tu osobu a nikako njenu degradiranje i vređanje, naročito ako se uzima u obzir činjenica da je autor u liku Nikolaja Stratimirovića personifikovao lične stavove o Crkvi kao instituciji i kleru i čija kritika kao takva nikako ne sme da poprima razmere ovakve verbalne tiranije, pa čak iako je ona izražena posredno, putem lika u dramskom komadu, aluzija ostaje jasna i nedvosmislena.