"U Lođu su, na primer, u tramvajima postojala obaveštenja u kojima je pisalo da ako želite da prevezete rende za kupus morate da platite dve karte. Nigde u svetu nisam video slično obaveštenje - da postoji posebna cena za prevoz rende za kupus.Ne znam da li iko više i zna šta je rende za kupus. [..] Dakle, u Lođu možete da prevezete rende za kupus samo ako kupite dve karte. Postojala su još neka, slična obaveštenja. Sećam se jednog u kome se kaže da morate da kupite dve karte ako želite da prevezete skije. Ali skije podrazumevaju par, zar ne? Dve skije. Tako bih ja uzeo jednu skiju, a moj prijatelj drugu. Kondukter bi nam prišao. Pa, problem je bio u tome što nijedan od nas nije nosio par skija, pošto smo nosili samo po jednu skiju, a obaveštenje je važilo za par. Za prevoz skija: dve tramvajske karte. Ali nigde nije pisalo da trebate da platite prevoz jedne skije. Tako bi dolazilo do beskrajnih rasprava sa kondukterom.
- Ali ja imam samo jednu skiju.
- Da, ali tvoj prijatelj ima drugu.
- Ali moj prijatelj ima svoju kartu, a ja svoju.
Sećam se da je na tom obaveštenju pisalo:
'Skije. Rende za kupus. Venac.', tako da ste za dve karte mogli da prevezete tri stvari."
[tekst preuzet iz knjige "Kješlovski o Kješlovskom" Danusje Stok / izdavač: Hinaki, Beograd
preveli: Biljana Šobić i Aleksandar Dimitrijević / "Čovek koji jede knjige" - koncept i dizajn:
Bojan Ljubomir]