Izmišljena
Nismo već dugo bili zajedno, tj. odavno smo već bili bivši. I svako je bio u nekoj novoj priči. Pomalo iz navike, a pomalo iz inata još uvek smo povremeno spremali jedno drugom ručak. Gledali bismo se preko one hrane i mislili zašto koj' moj nastavljamo ovu igru mačke i miša. Sujeta? Kukavičluk? Prijateljstvo nije sigurno. Prijatelji ne drhte kada jedno drugom dodaju nož.
Kako bilo da bilo, nađosmo se u samoposluzi da kupimo potrebne namirnice. Bilo je neko grozno toplo beogradsko leto, prodavnica minijaturna i bez klime, haljina mi se lepila za kožu, vazduh težak i mirisaše na vanilu. Stojim ispred delikatesa i naručujem 200 g praške šunke i isto toliko kačkavalja i onda shvatam da on stoji tik iza mene i ćuti. Vruće mi je od mirisa vanile, zujanja mašine za sečenje, leta, osećam kapljicu znoja kako mi klizi niz vrat. A, u stvari, najviše osećam toplotu koja izbija iz njegovog tela i onako poznato počinje da me prži. Peče. E, nećeš, vala, opet to da mi radiš! Pokušavam da se odmaknem i sad mi butine već dodiruju ledenu vitrinu, a on i dalje ništa ne govori i potpuno se pribija uz mene. Stojim tako zaglavljena između hladnoće i vreline i prebiram Pitagorinu teoremu i raspored planeta, a u stvari postajem bolno svesna potrebe da me zagrli. Mrzim te, vičem u sebi. Mrzim samu sebe što i dalje tako lako gospodariš mojim telom. I onda, peder jedan, lagano jezikom pokupi onu kapljicu znoja koja mi curi niz vrat.
Slano, kaže.
Mirišeš na vanilu, kaže.
Dajte i 200 g zelenih maslina, vičem i prepadam nesrećnog prodavca.
Moj bivši na trenutak zastade kao da hoće još nešto da kaže, ali odmahnu glavom kao da se predomislio i nežno, onako najnežnije protrlja svoj obraz o moj. Kako idu one proklete katete i koja ono planeta više nije planeta? I zašto mi se plače?
Trenutak kasnije stojimo na kasi, plaćamo, izlazimo napolje, štikle mi upadaju u rastopljeni asfalt i shvatam...sve shvatam...i znam da i on zna.
I ništa mi od toga nije lakše.
Nismo otišli da skuvamo ručak. Nikada više.
I da. Moj omiljeni sladoled je od vanile.
Istinita
Pre deset godina
Uzeo sam film da gledamo, pobednik na Sandensu!
Posle 10 minuta...
Odličan film...priđi bliže...niže
Hoćemo li ikad odgledati neki film do kraja?
Danas
Jesu deca zaspala? 'Ajde da gledamo film, pobednik na Sandensu!
Posle deset minuta...
Hrk...Okreni se na drugu stranu, hrčeš!
Hoćemo li ikad odgledati neki film do kraja?
A da napravim sladoled od vanile?