Danima kruži priča koju deca prepričavaju ... Videli su zmiju.... Nije to obična zmija - to je piton .... Ma kakav piton,to je neka druga vrsta....
Vraćam se danas sa časa vožnje ... Usput sam srela sestru,zeta i Ančicu i niz našu ulicu idemo pričajući.... Dolazimo do njihovog ulaza (dve zgrade od mene) kad klinci pričaju opet o zmiji.... I kažu da je ušla u jednu žardinjeru... Moj zet zbog nas,a najjviše zbog Ančice ode da vidi i kaže - Stvarno zmija.... Zove policiju... I dok čekamo policiju jedan komšija nađe neko veliko drvo i krene da je udara... Ona je jako brzo iskočila iz žardinjere.... Ubio ju je... Žao mi je ... Kasnije su ustanovili da se radi o smuku i da ta zmija nije toliko opasna... Bi mi žao....
Prvi put sam u životu videla uživo zmiju.... I zaista mi je teško palo gledati kako je besomučno udara... Mogao je da je ostavi u žardinjeri dok policija ne dođe....Da je nije dirao ona sigurno ne bi iskočila.... Opet sada znam da su deca bezbedna iako preuveličavaju stvari.... Da li je to jedina zmija u naselju - ne znam....
Moja baba je žabu spasila od zmije tako što je štapom odvojila.... Znam da mi je rekla da je par puta imala prilike da ih vidi i da je govorila - Ti idi svojim putem ja svojim ... Ja to praktikujem na psima - kad ih ima mnogo i kad se baš uplašim.... I,zaista nisam imala nekih većih problema... Da li zbog reči ili zbog nečeg drugog - ne znam,ali znam da je tako...
Ne volim ljude koji mogu besomučno da ubiju bilo koju životinju.... Da je neko bio u neposrednoj opasnosti - razumela bih,ovako ....