jesam li stvarno vrisnula malopre - Mama.... Uglavnom,probudilo me to što sam mislila da umirem.... Otvorila sam oči... Dobro poznat,ne potisnut osećaj.... Srce tuče kao ludo,ne mogu da dođem do daha... Budim se vrišteći (do sada samo u snu) i dozivajući majku.... Okrećem se u krevetu,shvatam da nema nikoga.... U glavi - Zvati hitnu....
Pošto dolazim do daha i sećam se kako sam stotinama puta zaglavila u hitnu - pošto je to počelo da mi se dešava posle silovanja prvi put i obećanja doktorice u hitnoj da moram da prestanem da dolazim jer me neće više pregledati.... Jer mi u osnovi nije bilo ništa fizički- već psihički...
Trauma... To izaziva trauma.... Jesam li imala skoro neku? Ne računajući to što sam videla Dragoljuba,koji je prošao pored mene i nije hteo da se javi - navodno je još uvek ljut na mene što sam otišla.... Tvrtdoglavi Škorpion ! Pala sam vozački ponovo,ali to više nije trauma... Nebojša mi nedostaje,ali to je stalna stvar i sem toga više sam navikla na život bez njega nego na život sa njim....
Možda je samo stres što sam sama stalno... Treba da nađem nekog... S kim ću da živim... Ne mora da buude pravi,samo da bude tu.... Lupetam.... Ali,mislim da je to stvarno pravi razlog.... Ne znam....