„Puška okačena na zid u prvom činu, u trećem činu mora da opali"
Mada u „najboljim godinama“ još uvek ponekad umem sebi priuštiti i malo nepatvorenog mazohizma, kao obavezni trening krvotoka, želuca, logike, strpljenja i sveopće izdržljivosti.
Odmah da se razumemo – tu ne spadaju povremeni „Ko izdrži duže“ ekscesi slušanja narodnjaka s prijateljima u kojima, a što to ne reći - često pobeđujem.
Dakle, više pojavnih oblika ima taj dril : od početnog levela gde se gleda emisija sa izobličenom pevaljkom i prasetom na pladnju, kao ogledalom, preko posmatranja (a, nemam bolji izraz) Milomira Marića, pa sve do onih najviših nivoa koji bi se sastojali u pažljivom slušanju (čik probajte!) gostiju Jelene Bačić - Alimpić ili pak pukog gledanja (sme da se plače) uvek nekako „odsudnih bitaka za Evropu“ naših Interesnih Udruga za Trgovinu Ljudima na veliko i malo doo, koje bi samo još neobavešteni mogli nazvati fudbalskim klubovima.
I tako, odaberem ja Bingo – level za redovni trening izdržljivosti u sredu uveče i zablenem se u crno – belu farsu okićenu „idemo dalje uz opreznu ali odlučnu ofanzivu od samog starta, ali bez žurbe“ retorikom.
Mislim, Ljudi : nemam ja baš nikakvih očekivanja glede historijskih poduhvata ovakvih udruga, ali mi je uvek nekako simpatično po krvotok da gledam kako Laž ume da izmisli Snove, i svu tu, skoro pa dečiju naivnost prepunog stadiona koji želi da veruje da se upravo Tada i upravo Tu okreće neki Novi List i stupa u bolje sutra stazama stare slave.
Kroz sve te zavese iluzija i očekivanja porađa se i Nova Nada u vidu brzog gola Domaćina. Stop sada i mala pomoć Damama, ako su uopšte uspele da stignu do ovog mesta : ako igrate fudbal i jurite negativan rezultat iz prve utakmice, a rano postignete gol – smatrajte to Darom s Neba. Logika kaže da su protivniku uši pune vode i da je zreo za završni udarac. Osim, ako niste fudbalski klub iz Srbije (izuzimam privremeno Zvezdu iz ove priče). Tu, naime ni darovi sa neba ne rade posao, a sutradan će Vam vaš Trener preko medija već objasniti kako ste igrali pogrešno. Da, da : Trener. Da, da : pogrešno.
Pošto u znanje i umeće kada je domaći fudbal u pitanju (opet privremeno izuzimam Zvezdu) slabo verujem, počinjem potragu za tim presudnim čimbenikom koji je doveo do „odsecanja nogu“ Kipranima i ranog, a što ne reći i - nenadanog vođstva domaćina. Dakle, Istraživački Duh u akciji.
Ubrzo, ili hadmeđutoa, dolazi do preokreta : moja već nadaleko poznata Moć Rasute Pažnje i još uvek neutažena želja za pravim mazo – provodom uz više patnje nego što se trenutno nudi (hoću da patim za sve pare !) isplivava u nevreme u obliku pojačanog vizualnog opažajnog rada koji mi sasvim odvlači pažnju od lopte koja se ionako kotrlja i (pokazalo se ubrzo : mizernog) dešavanja na terenu :
preko sred srede istočne tribine stadiona JNA, a u sred te srede, 5.avgusta 2009. stoji transparent :
„DOGODINE U KNINU !“
(Iskreno, prvo sam pomislio da piše „...u Kinu!“ - ali zbog već spomenutog, rekoh li – mizernog – toka tkzv meča igra se uglavnom odvijala oko centra, te sam uspeo da obnovim gradivo)
Dakle : „DOGODINE U KNINU!“.
Priznajem da sam jedno poprilično vreme mozgao o tome šta je to Grupa Umetnika želela da kaže ovim ingenioznim intelektualnim eksperimentom (eksperiment – kako to prikladno zvuči) i koje je uopšte to umetnički pravac u pitanju.
Motajući tako film (a blagi bog zna da mi mnogo ne treba za tu akciju, he he he ) dođem do lahke spoznaje da mi – na potezu od Brankovog do Pančevačkog mosta, pa unakrst i uokolo – pažnju u tom istom, umetničkom smislu okupira kapitalni grafički poduhvat grupe građana najčešće potpisane sa „SF“, „South Gate“, „Južni front“ ili „PFC“ čija se ekspresija jednostavno ali nedvosmisleno svodi na poruke „Smrt pederima!“ ; „“Stop pederima!“ ; „Stop gej paradi!“ ; „Pederi – napolje!“
(ovaj poslednji mi je ubedljivi vrh : naime, kada ugledam ovakve umotvorine ja refleksno konstruišem suprotne rečenice i projektujem na te iste zidove, čistog sporta radi – probajte ponekad, zabavno je)
Pomenuto vascelo grafičko angažovanje i prilježnost ne videh još od „Đilas – tajkun“ edicije, a davni „Pukao je“ projekat nešto šarolikije „šačice“ malo je dete za sveobuhvatnost ovakovog umetničkog zahvata.
Mala digresija :
od svih mogućih mesta na pomenutom potezu između Dva Mosta (NBG mi izgleda još uvek pošteđen ili ja po običaju ne gledam gde i kako treba) nekako mi je najzanimljiviji i najilustrativniji onaj zid koji vodi od bioskopa „Balkan“ do ćoška ka Desktopa Stefana, prava mala oglasna tabla bolesnika svih fela i boja (svetloplavo – crno – crvenih, uglavnom) na kojoj se jedni drugima javljaju da su dobro i u očitoj formi i funkciji, ostavljajući po neki pisovart, uz redovan apdejt
(donedavni masterpis „Vojvođanske džukele marš iz Srbije!“ uredno je apdejtovan u savremeniji, aktuelniji, pa što ne reći i patriotsko osvešćeniji „Smrt pederima“)
Ok, grafiti...umetnos'
ali hajde da se još za trenutak vratimo na poprište Pirove pobede ka kojoj se tužno dešavanje na stadionu kreće, kao paradigmi svih tih (ne nužno samo) fudbalskih frustracija i propratnih zabluda, sasvim pristalih uz ceo taj umetničko – filozofski koncept koji u trenutku zveketa Moreirine prečke prosvetljeno krstim kao „NAPALJENIZAM“
...dok prvak nekog tamo Kipra demolira prvaka Srbije (a zaključke ostavljam Vama),
onaj nesretni i tužni transparent, kao ideja vodilja celog tog Napaljeničkog Manifesta, sa one istočne tribine (a koja druga bi uopšte mogla biti?) kao da lagano počinje da se kezi i ruga svojim Tvorcima, ali i svima nama koji, doduše, ne polažemo prava na autorski honorar, ali – kao što već rekoh – volimo da patimo za sve pare.
Dogodine u Kninu ?
A u Ligu Šampiona, kad planirate ?