reče naglas Đura Jakšić kada se jednog jutra vraćao iz kafane i dok je pored nečijeg bunara pokušavao da ugasi žeđ.
Sa doksata kuće vlasnika se čulo:
- Do bunara Nikole džandara!
Свакодневно је , док је радио у крагујевачкој Гимназији , свраћао са посла у исту кафану где је било исто друштво.Једног дана пројури у чезама.Таман су сви забринуто коментарисали шта би Ђури, он се вратио.
-Е Ђуро, кад си успео да прођеш поред кафане и да не свратиш, ред је сада да се частиш.
Једеног јутра у свом боемском стилу крене Ђура из кафане, али врење учини своје и њему крете вулкан на усно гротло.У том тренутку се из супротног смера појави нека градска дама и запрепашћено викну:
-Ју господине ала сте Ви пијани.
А Ђура је погледа испод ока и рече:
-А знате ли Ви госпођо колико сте ружни?Моје ће пијанство проћи , а Ваша лепота никада неће доћи.
Једном у ''Три шешира'' седели Ђура и Драгомир Брзак.Газда им по конобару , пошто је био Васкрс, пошаље јаја.Брзак по конобару пошаље Ђури једно јаје на коме је написао:
''Стихоклепцу , што је сваком мрзак,
мућак јаје мућку даје.''
Брзак.
Ђура узе перо и напише на јајету:
''Витка сламо класо штура,
откад дели који проси
И зар ћуран јаја носи?''
Ђура
Био нам је Ђура оно што је за Енглезе Бајрон или за Французе Виктор Иго.
Umetnik Đura Jakšić poznat je kao pesnik, slikar, pripovedač. Po strogoj oceni prikazivača, „za sve to je imao dara, no ni za šta do kraja“. Verovalo se da je više imao nego što je dao. Osobe sa takvim bogatstvom talenta retke su kod malih naroda. Za nepunih pedeset godina od mesta rođenja (Srpska Crnja, 1832) do smrti (Beograd, 1878), mnogo vremena je proveo u putu i čestim promenama mesta boravka. Odgovarajući dijagram nije lako sačiniti, jer se u neka mesta vraća i više puta.
Đura je poznat prvo kao pesnik, a potom i slikar, iako je dugo želeo da bude obrnuto. Pesma je stizala sama, a za slikara pokušava da se pripremi kroz školu. Pesnički dar ostaje zanemaren, ali kao otporniji nalazi puta da izbije na površinu i ne ostane ugašen. Veština slikanja, i pored izvesnog školovanja i negovanja od strane umetnika, ipak tek uspeva da se donekle izravna sa darom pesnika, što znači da je u osnovi slabija.
Stvaranje pesama i slika su dva procesa, koji teku uporedo skoro celog života. Sam umetnik skoro jednu polovinu svog aktivnog veka sebe smatra slikarem, a tek onda pesnikom. Onda, u jednom momentu, sam će izjaviti: „Moler nesam, a spisatelj nesam!“ Prva dva mesta njegovog službovanja u Kneževini Srbiji su Podgorac i Sumrakovac, što za njegov posao može da ima simvolično značenje, jer oba naziva sugerišu naselja suočena sa pomanjkanjem svetlosti.
Задужио је сва места у којима је радио што по заслузи што по казни.
На Липару ( село Сабанта , близу Крагујевца ), где је написао неке од најлепших песама, постојала је приредба липарски дани.Укинута је по налогу Владике шумадијског јер је црква претворена у манастир.Лопови су три пута крали бисту која је стајала у порти цркве.
Посебно је тужна прича о кући у којој је живео наш Ђура.
Revolucionarni zanos i patriotizam koji ga je 1848. godine, kao šesnaestogodišnjaka, nadahnuo - kao da ga celog života nije ni napuštao, jer je sve svoje životne i umetničke bitke vojevao podjednako strasno i stradalnički. Njegova životna biografija je potucanje po zabitima Srbije, od Sabante i Sumrakovca do palanačkih sredina Požarevca i Rače Kragujevačke. Sa sirotinjom je neprekidno živeo u gorkoj i ispijajućoj ljubavi, a od tuberkuloze je bolovao od svoje 26 godine pa do kraja života.
Zbog svega toga se može reći da je Jakšićev profil bolan i uzvišen. Bolan jer nerazumevanje i omalovažavanje njega kao čoveka i umetnika unižava njegovu ličnost, a uzvišen jer Jakšić ima svest, saznanje i sumnju u svoju bogatu darovitost i nepresušno vrelo pesničkog i slikarskog nadahnuća.
Malo je, skoro da i nema više takvih primera kod nas, kao što je Đura Jakšić, koji sebe kao umetnika potvrđuje visokim dometima svoje poezije, umetničkog prkosa i dostojanstva, koji boluje od neshvaćenosti i koji zbog nje istovremeno i stihom i slikom razmiče vizure i svoga vremena i vremena nekih novih generacija.
Ђура Јакшић је рођен на данашњи дан.
Увек ми је био идол међу српским romantičarima
Ја бих да му се одужим.
Бар овим блогом
П.С.
Ђура је песму '' Отаџбина'' написао у задњи час пред предају издавачу, на папиру где је тек појео бурек.
П.П.С. Хвала јанку007 на исправци материјалне грешке.Ко ради тај и греши