Društvo

Imala je tek 17 godina - heroj Lepa Radić

Milan Karagaća RSS / 16.08.2009. u 14:46

 Žene heroji.

Lepa Radić je bila  jedna obična devojčica, jedna “mala iz Bosanske Krupe”, vesela, devojčurak kao i sve tinejdžerke,(iako se to tada nije ako zvalo), išla je u školu, smejala se, ispod oka stidljivo gledala momčiće i sa drugaricama pričala koji joj se sviđa, maštala o prvim sastancima i ko zna o čemu još. Bila je i ona nečija simpatija, nečija mala iz Bosanske Krupe. Danas bi bila baka sa mnogobrojnim unucima, praunucima, čukununicima…

Ali,Lepa Radić je imala tek 17 godina kada je sa  postolja pod vešalima pokušala da se obrati zarobljenom narodu iz zbega, ali je omča prekinula njene posljednje reči.

Ovo je podsećanje na jednu od mnogobrojnih hrabrih devojaka i žena koje su dale svoje živote braneći slobodu i svoj narod , podsećanje na sve heroine iz naše istorije.

Brutalni i prljavi ratovi koji su vođeni na balkanskoj vetrometini obeleženi su podvizima vladara, kneževa, prinčeva, careva, kraljeva, vojskovođa komandanata, generala, vojvoda,serdara,paša, harambaša i kako se sve nisu zvali znameniti muškarci o kojima su napisane istorije i legende. Međutim, u svim tim haosima žene su često nosile i veće terete preuzimajući brigu o deci, bolesnim, starim, a mnoge su pokazale izuzetnu hrabrost i u neposrednim borbenim dejstvima i herojski ginule. One su heroine i s pravom zaslužuju epitet “žena hrabrosti”.

Njihova dela su velika ali, nažalost, naši istoričari su više opterećeni i zainteresovani za za dokazivanje svojih ideoloških istina i zabluda umesto da otrgnu iz zaborava sve znane i neznane “žene hrabrosti”.

Sigurno da je tokom balkanskih i 1. svetskog rata bilo mnogo žena koje su se hrabro borile i položile živote, ali o tome nema sistematizovane građe.

Podaci o učešću žena u 2.svetskom ratu  potvrđuju da su i tada svojom hrabršću bile ravnopravne sa muškarcima.

U Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije borilo se preko 100.000 žena, od kojih je 25.000 poginulo, 40.000 ranjeno,a preko 3.000 su ostali teški invalidi.

Za narodne heroje proglašena je 91 žena, 3.344 su nosioci Partizanske spomenice 1941, a više od 2.000 su postale oficiri. Računa se da je tokom 2.svetskog rata stradalo oko 620.000 žena, a samo u logorima je ubijeno ih je više od 282.000. Od 91 žena narodnih heroja 73 je poginulo tokom rata , dok je samo njih 17 odlikovano za vreme života.Od ukupnog broja žena narodnih heroja iz Srbije je 28 (od kojih 6 iz Vojvodine i 2 sa Kosova),17 iz Hrvatske,16 iz Slovenije, 10 iz BiH, po 8 iz Makedonije i Crne Gore i 4 izvan Jugoslavije. Od 73 poginule tokom rata, 1941.godine poginulo 9, 1942. 19, 1943. 25, 1944. 19 i 1945.godine 2.

Lepa Radić je samo jedna od njih.

Rođena je 19. decembra 1925. godine u selu Gašnici kod Bosanske Gradiške, Bosna i Hercegovina. Osnovnu školu završila je u susjednoj Bistrici, prvi razred Ženske zanatske škole pohađala je, s nešto starijom sestrom Darom, u Bosanskoj Krupi - uz pomoć strica Voje, koji je, kao lugar, više godina službovao u Podgrmeču -dok je ostale razrede završila u Bosanskoj Gradiški.

Još kao učenik, isticala se marljivim radom i ozbiljnošću a uzor joj je bio stric Vladeta Radića, koji je, kao učenik gimnazije, prvo u Bosanskoj Gradiški, a zatim u Banjoj Luci, bio uključen u napredni radnički pokret.

Neposredno posle aprilskih događaja 1941, od Vladete je saznala i za pripreme ustanka i pomagala mu  u skrivanju prikupljenog oružja. Tih julskih dana 1941. u ustanak je ispratila četvoro članova porodice: oca, stričeve Voju i Vladetu i strinu Jovanku, jednu od prvih partizanki na Kozari. Za vreme prve ofanzive na ustanike Kozare, novembra 1941, ustaše su hapsile Lepu i sve preostale članove porodice Radić ali su , uz pomoć ilegalnih partizanskih saradnika, posle 20 dana maltretiranja u ustaškom zatvoru u Gradiški, pušteni .

Posle izlaska iz zatvora, 23. decembra 1941, zajedno sa sestrom Darom, Lepa je postala borac 7. partizanske čete 2. krajiškog odreda i bolničar u četi. Lepa Radić je pokazala zadivljujuću hrabrost za vreme Četvrte neprijateljske ofanzive na slobodnu teritoriju Podgrmeča. Kao član Štaba za evakuaciju ranjenika i stanovništva iz ugroženih područja, Lepa je, od 20. januara 1943, bila među najistaknutijim organizatorima zbegova koji su se, februara 1943, našli u zaleđenom Grmeču u koji su već duboko bile zašle jedinice iz sastava 714, 717, 369 i 7. SS "Princ Eugen" divizije. M Organizirala je  izvlačenje ranjenika, i pomoć kolonama banijskih izbeglica koje su se u masama, već iscrpljene i promrzle, povlačile ispred neprijatelja uz zaštitu partizanske vojske i Grmeča. Bez predaha je obilazila zbegove i raštrkane grupe promrzlih ljudi, žena i dece, sklanjala ih u zavetrine, savetovala kako da se ponašaju prilikom bombardovanja. U nastojanju da održi moral, uveravala je narod da će naše brigade zaustaviti fašiste. Snagu svog verovanja uporno je prenosila na ljude oko sebe, a trebalo je mnogo moralne i fizičke snage da se izdrži zima u Grmeču i stalni pritisak neprijatelja koji nije imao milosti ni prema deci u kolevci. Sve je to Lepa podnosila bez panike, i mnogi su se pitali: odakle tolika snaga u ovoj krhkoj devojčici?

U predvečerje 8. februara 1943. zbeg koji je predvodila Lepa Radić iznenada je opkoljen i tada je ostala pribrana i hrabra. Ispucala je na Nijemce svu municiju iz svoje puške, branila se pozivajući narod da se bori golim rukama, da se ne predaje, čak i onda kad su je savladali udarcima kundaka. Pokušala je, ko zna koliko puta, da zaštiti uhvaćeni narod koga su esesovci zlostavljali na putu prema Bosanskoj Krupi, "Ubijte mene, narod nije kriv"-vikala je Lepa, posrćući pod udarcima legionara 369. divizije.

Posle trodnevnog zlostavljanja, dovedena je pred podignuta vješala, u bagremaru između tunela i željezničke stanice u Bosanskoj Krupi. Ruke su joj bile vezane telefonskim kablom, bez cipela, samo u vunenim čarapama, iscrpljena i iznemogla, ali ponosna i prkosna.

S postolja pod vešalima Lepa je pokušala da se obrati zarobljenom narodu iz zbega, ali je omča prekinula njene posljednje reči. U izveštaju o egzekuciji SS-ovci su napisali da je: "Banditkinja, obješena u Bosanskoj Krupi, pokazala neviđeni inat".

 

Imala je tada tek 17 godina.

Njena bista i danas stoji u Bosanskoj Krupi, nije srušena ni tokom poslednjih bezumnih sukoba i rata, ali imena njene ulice više nema.

Neka jo je večna slava.



Komentari (108)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Milan Karagaća Milan Karagaća 11:45 18.08.2009

Re: Sramota na Kozari

Razlika je u tome što su u Hrvatskoj partizanske spomenike po srpskim krajevima uništavali Hrvati vođeni povampirenom ideologijom ustaštva, dok su u krajevima gde su Srbi bili i ostali uništavali ili zapuštali spomenike samo zato što su bili spomenici partizanima.
Kozara je prostor između Une, Vrbasa,Save i Sane, gde je pre 2.sv.rata živelo oko 200.000 stanovnika-Sra,Muslimana i nešto Hrvata. Naravno Srbi su bili u ogromnoj većini.
U toku NOR-a Kozara je dala 21.000 boraca od kojih je poginulo oko 10.000, 40 ih je proglašeno narodnim herojima.Blizu 60.000 civila je stradalo na Kozari i u logorima Gradiška i Jasenovac.
Primera radi, Bos. Dubica je pre rata imala oko 32.000 stanovnika, a u toku rata je pogunulo 18.495 ili oko 55%. Aktivnih boraca bilo je 6.211, od kojih je poginulo 2.868. U logorima i kao žrtve fašističkog terora nastradalo je 15.627 stanovnika od deteta u kolevci do 100-godišnjih staraca. Dubička opština dala je 14 narodnih heroja, 258 žena su bile borci a 113 je poginulo.
Da nije bilo tih partizana , stradanje bi bilo katastrofalno.
ema te ideologije koja bi mogla toliko pomutiti svest da se uspomena na njih ne čuva.
dancerupstairs dancerupstairs 18:36 18.08.2009

Lepa

posrćući pod udarcima legionara 369. divizije.


Ubile je ustase istrenirane od Svaba u Stockerau da unistavaju Ruse na Istocnom frontu,pa kad su tamo dobili po tamburi,pridruzili se ovde oruznicima NDH.

To što su se komunisti stavili na čelo ustanka u Krajini je bilo zato što su upravo najugledniji i najpošteniji ljudi u koje je narod verovao, kao što je Mladen Stojanović,bili simpatizeri ili članovi partije,


Gospodine Karagaća,Vama je svakako vrlo dobro poznato da se u BIH i HR srpski narod podigao na ustanak prvenstveno radi zaštite svojih golih života.Taj ustanak su vodili ugledni ljudi tih krajeva od kojih su mnogi poznavali komuniste,bili i simpatizeri čak,ali i sami nisu bili komunisti.Njih je 1941 spojila na jednom patriotskom delu i niko ne može da negira da je posle 1942 i raskola između četnika i partizana i prodora proleterskih jedinica u te krajeve ta borba postala i komunistička,ali je to nastao isključivo u početku kao otpor srpskog naroda ustašama...mislim da to najbolje ilustruje i roman "Kozara"Mladena Oljače,tj.kroz likove Lazara Babića i Rajka....
gorran2 gorran2 19:06 18.08.2009

Re: Lepa

Ubile je ustase istrenirane od Svaba u Stockerau da unistavaju Ruse na Istocnom frontu,pa kad su tamo dobili po tamburi,pridruzili se ovde oruznicima NDH.
Nisu se pridružili oružnicima NDH, nego su bili u sklopu Vermahta. Tokom operacija Vajs 1, Vajs 2 i Švarc, bili su pod komandom nemačkog korpusa "Hrvatska" generala Litersa, a od jula 1943. u sklopu 5. SS korpusa.
Kad je divizija formirana, nešto preko četvrtine sastava činili su Nemci - oficiri, podoficiri i vojnici posebnih specijalnosti. Ostatak su činili hrvatski regruti.
Tokom rata sastav se menjao, tako da je npr u drugoj polovini 1944. u sastavu divizije bila italijanska fašistička legija "San Marko" i dva nemačka kažnjenička bataljona.
dancerupstairs dancerupstairs 23:04 18.08.2009

Re: Lepa

Nisu se pridružili oružnicima NDH


Mislio sam u sadejstvu sa jedinicama NDH protiv snaga NOVJ i civila...
Milan Karagaća Milan Karagaća 23:17 18.08.2009

Re: Lepa

Vama je svakako vrlo dobro poznato da se u BIH i HR srpski narod podigao na ustanak prvenstveno radi zaštite svojih golih života.Taj ustanak su vodili ugledni ljudi tih krajeva od kojih su mnogi poznavali komuniste,bili i simpatizeri čak,ali i sami nisu bili komunisti.Njih je 1941 spojila na jednom patriotskom delu i niko ne može da negira da je posle 1942 i raskola između četnika i partizana i prodora proleterskih jedinica u te krajeve ta borba postala i komunistička,ali je to nastao isključivo u početku kao otpor srpskog naroda ustašama...mislim da to najbolje ilustruje i roman "Kozara"Mladena Oljače,tj.kroz likove Lazara Babića i Rajka....

Pa ja upravo to tvrdim da to nisu bile neke sulude komunjare i avanturisti već ceo narod ustanici u odbranu golih života. Čak se u početku i nisu zvali partizani nego prosto ustanici koji su branili svoja sela.Onda su pokušali četnici da guraju svoju ideologiju suprostavljajući se da u jedinice budu primani borci Muslimani i neki Hrvati., hteli su čisto srpske jedinice.Naravno, podozrenje je proizilazilo iz ustaškog terora.Bio je npr. problem kada se među borcima pojavio Hajro Kapetanović, Osman Karabegović, Redžo Terzić i drugi.Uglavnom ta četnička ideologija nije bila prihvaćena ni na području Kozare ni Podgrmeča. Bilo je sjajnih boraca, časnih ljudi kojima su cele porodice poklane i oni se nisu mogli složiti da budu u jedinici sa "Turcima" kako su zvali Muslimane. Neki su napustili jedinice i otišli u Srbiju, neki razoružani kao što je bio slučaj sa predratnim žandarom Kličkovićem. Posebno je tužna priča o Boži Skendžiću kome su ustaše pobile celu familiju i njega, umesto da razumeju i prebace na neko drugo područje, razoružavaju i streljaju. Eto to bi mogla biti posebna priča.
Dakle, u Krajini ustanak nije dignut na ideološkoj osnovi već radi orbrane golig života.Na tom području nije bilo četnika pa ni sukoba sa njima, a borba je bila oslobodilačka a ne nikakva komunistička zato što su komandanti i komandiri kasnije postajali kandidati ili članovi SKOJ-a i KPJ.
Uostalom, valjda je nesporno da su partizani vodili oslobodilačku borbu i uporedo formirali organe vlasti. Pa nije bilo realno očekivati da će se oni boriti a za predsednike narodno-oslobodilačkih odbora dovoditi nekog drugog.
Prema tome, poznato mi je i sve se slažemo, ali to ne umanjuje narodno-oslobodilački karakter kakav je bio od početka.
011-495 011-495 23:38 19.08.2009

Cutali smo

sto kaze Dj.Balasevic, nisu oni krivi nego mi. Zato smo i doziveli da drzava hoce da nadje i otkopa kosti beznacajnim likovima
Milan Karagaća Milan Karagaća 23:59 19.08.2009

Re: Cutali smo

011-495
sto kaze Dj.Balasevic, nisu oni krivi nego mi. Zato smo i doziveli da drzava hoce da nadje i otkopa kosti beznacajnim likovima

Sve ste u pravu, u svim Vasim komentarima.
Hvala Vam.
Milutin Milošević Milutin Milošević 10:58 20.08.2009

Sloboda...

... nažalost ne ume da peva
Kao što su sužnji pevali o njoj

Treba da se stidimo odnosa prema ovim hrabrim ljudima

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana