je da su mi legle one moje "leteće pare" ..... :)))
Dakle,otišla sam juče na bankomat da dignem neki dinar (imala svega 1000 na računu) da "preživim" do 21-og (imam neki štek - šta ću ja uvek moram da imam neki štek) - do penzije... Da proverim koliko para imam na računu (da se ne zeznem - sa minusima) - dočeka me cifra 23 000 .... Ja gledam i ne verujem.... Zovem moje - Jeste li šta uplatili na račun? (Pošto kukam kako ću morati da prosim za lebac - redovno .... Znam,nije lepo,ali kako bi imala taj štek - koji mi omogućava da makar neku stvar sebi kupim ili ako moram da poplaćam sve račune - ostane mi jako malo novca - stvarno za lebac samo)... Majka kaže - Nismo... Čekaj da pitam tatu... Ne,nismo... Što? Kažem da imam par hiljada više - da sam se nešto preračunala (oni nemaju pojma za to da sam 20 iljada izgubila onda - kad sam izgubila,jer sam radila i davala sav novac u kuću)...Gde da ih šlognem... Prvo što bi rekli da sam bila stvarno glupa (a ja kao nisam....) ,pa kako im nisam tada rekla,pa ovo,pa ono.... Odlučila sam - nek stoje na računu (ja neću umreti od gladi) ... One su sa tog računa skinute,na taj račun vraćene...
Eto,a ja sam bila juče očajna - zbog vozačkog.... Ipak se neke stvari srede... Jesam čekala da mi vrate novac ko zna koliko dugo - ali,dočekala sam... Hvala poštanskoj štedionici.... Ipak su ispali pošteni... A ja ću ubuduće (kao što sam i do tada) sa bankomata dizati malo novca - da nešto ne zeznem....
Lepa vest i zaslužuje da bude na prvom mestu :)))