Ja sam dete koje voli reke i doline, brda i planine, jezera i sve prirodne lepote. Sudbina mi takva da sam zadnjih 6 godina u ravnici gde je nebo ooooogroooomnoooooo, gde nema nista na horizontu već samo nebo. Na sve strane nebo. Da me pogrešno ne razumete, ja volim nebo. Samo bi htela da pored million oblaka ima i neki drugi pejsaž na nebu. Nešto konkretno na tom horizontu, nešto u obliku brda ili još bolje planina. Al nema, tako da mi niko ne može zabraniti da sanjam o planinama, brdima, vodopadima i još po nešto. Ponekad mi dodje da uzmem četku i nacrtam na nebu nekoliko brdašca, jednu malo veću planinu...ma ne, može i tri povelike planine jer ima mesta - kao što rekoh nebo je ogromnoooooo.
Ne znam zbog čega al ne mogu da prestanem da mislim na planine. Sve se nešto mislim da nema ništa loše u tome da se sa vremena na vreme setimo lepih mestašca koja smo posetili ili gde smo živeli čisto da ne zaboravimo njihov duh koji se nama ukazao. Najlepše mesto gde sam ikad živela na ovom kontinentu je u državi New York i zove se Ithaca. Nema nekih velikih planina okolo, al ima brda i mali million vodopada. Kad imaš malo slobodnog vremena ima gde da odeš i da se zabavljas šetnjom kroz prelepe predele, parkove, šumice koje onako uz put obiluju malim i velikim vodopadima. Uh što volim taj zvuk vode što pada, što žubori...Melem za dušu. Ithaca je za mene raj na Zemlji. Kad kreneš ulicama prosto ne možeš da veruješ da sve to ima u jednom gradu. Znate li vi da zbog toga sto je Ithaca takva prepuna vodopada kazu: Ithaca is Gorges!
Najpoznatiji vodopad je Ithaca Falls koji je jako blizu samog centra grada. Onako samo malo okreneš neki krug po gradu i OP nadješ se ispred prelepog pogleda koji pleni svojom lepotom i hukom.
Postoji jedan prelep Cascadilla Gorge koji pocinje sa campusa Cornell Universiteta i ide kroz centar grada, noseci vodu kroz korito sacinjeno od kamenja starih 400 miliona godina. Puteljak koji ide pored ovog klanca je zatvoren preko zime jer nije bezbedan zbog velikog snega i leda. Al zato na proleće i leto šetati ovim puteljkom je pravo zadovoljstvo. Skoro ceo put pored ovog klanca je u čvrstom zagrljaju velikih drveća i stena, tako da hodati tim tunelom u sred leta u sred bela dana predstavlja vrhunac neraskidive veze izmedju čoveka i prirode. Dodje ti da plačeš od lepote! (Ja ovako plačem i kad idem kroz Šumadiju i još neka mesta)
U Ithaci se nalazi i Cornell Universitet koji je jedan od najlepših u Americi, prepun divnih gradjevina, zelenila, parkova i naravno vodopada. Za mene je ovo grad gde sam upoznala ne samo divne predele već i ljude koji su ostavili neizbrisiv trag u mom životu. Grad gde sam prvi put čula za organic farming kao alternativu (Ludgate Farm), grad gde se jeleni i srne šetaju slobodno, grad gde ima razno raznih festivala, grad u kome ima povelika pešačka zona, grad gde ima najlepših malih prodavnica, grad u kome je zabranjen pristup Wal Mart-u, grad gde ima kafića i restorana sa stolovima i baštama ispred (jeste jeste i to je moguće ovde), grad u kome sam kupila najomiljeniju knjigu - "Moosewood cookbook ", knjiga u kojoj se nalaze moji najomiljeniji recepti iz restorana Moosewood.
Najviši vodopad se nalazi u parku Taughannock Falls. Njega smo videli kako izgleda u svim godišnjim dobima i moram da vam kažem da je prelep i na -15 celzija. Sam ulaz u park je predivan jer sa desne strane odmah ima jedan mali kaskadni vodopad i onda sledi duga šetnja pored vode i kroz šumu. Šuma koja miriše opojno i čiji miris ponekad dozovem kad ne mogu da se uspavam. Na kraju sve to se završi spektakularnim pogledom.
Ako kojim slučajem ideš drugim putem koji je lakši, kraći i nije kroz onu magičnu šumu onda dobiješ ovaj pogled:
Umalo da zaboravim da pomenem da Ithaca izlazi na jezero Cayuga koje spada u grupu jezera poznatim pod imenom Finger Lakes (to je zbog toga što stvarno lice na prste jedne ruke). Oko ovih jezera se nalazi preko 100 privatnih vinarija gde možeš otići da probaš razna vina i uživaš u prelepom ambijentu. Pored samog jezera ima nekoliko parkova gde se ćerka igrala sa svojim društvom, gde smo pravili piknike sa prijateljima, gde smo sedeli i buljili u onu vodu, hranili guske, patke i ostale atke.
itd.
Putujemo dosta često, pa imamo prilike da vidimo planine sa vremena na vreme da napunimo oči i dušu, da udahnemo duboko i vratimo se u ravnicu i pustimo mozak na pašu. Ima nečeg i u orgomnom nebu. Kao sto reče Sandy : I miss those wide open skies.. Ovo je pesma našeg sina.
Mislim da je vreme da obidjemo Ithacu bar ovako u mislima i slikama.