Srela sam danas na "našoj" stanici Gorančeta....Viđam ga iz busa - mahnemo jedno drugom,ali sad sam sišla - da popričam malo sa njim....
Pita - Jesi bila u Zagrebu ....
Kažem - Nisam ...
I ispričam mu šta se dešava poslednjih par dana ....
- Ti si njega ostavila zbog Nebojše .... Šta si mislila?Da će zauvek ostati sam ....
UPS ....
Direkt.... Tako to ide - kad te neko toliko dobro zna i kada zna o tebi sve.... Istina u lice....
U pravu je.... Što je najjgore....To i jeste istina.... Ja jesam njega ostavila zbog Nebojše.... U stvari mi smo se stalno nešto ostavljali..... I vraćali i ....
Nije lako kad saznaš (znaš to,ali negde duboko potisneš zbog bola koji osećaš) kad saznaš istinu ....
JA SAM ĐUBRE ....