Eksperimenti u blogovanju| Kultura| Literatura| Ljubav| Muzika| Reč i slika| Umetnost

"...Le Lis..

trener92 RSS / 29.08.2009. u 15:21

"ako se nikad nismo voljeli
                 onda je uzalud ovo bijelo jutro
                                na mom licu
                                       ova kiša u prvoj slici budjenja
                                                  i pjesma koja ostaje u srcu zauvijek

 

 

 

ako se nikad nismo voljeli
                                             onda je čudno to zbivanje života
                               u magli i sjenama dana prevarenih
          ali ja vjerujem tebi i kad ne postojiš
i kad te nema u knjigama
         kad se u tvojim umornim očima
                  stišaju bitke
                         i sve postane zaborav
                                     i kad ti vjerujem
                               onda znam da ono što smo živjeli
                                                     jedino ljubav može značiti"

 Željko Krznarić

...

"Došetao se do mene taj mangup od Vetra.
Možda je i vizija?
Svi ljudi su od zaborava.
Pa čovek sam ii ja.
Ne , nije bio Vetar!
Ne zaboravljam ja.
"


Ove erotske fantazije posvećene ljudima koji vole da se igraju s ljubavlju.

Zvončići okačeni na verandi, gde je rasla vinova loza, odavali su znake zveckanjem da se nešto priprema.Bio je tu i jedan bambusov. koji je pored tih metalnih zvončića davao neki topliji ton.Tako da samim mešanjem tonova oni su bili puniji, mekši i topliji za uho.Dok sam na terasi svog dvorišta ,pio nes kafu sa cimetom i malo ruma u njemu, koji sam sipao i obožavao ukus tog napitka,; naslućivala se promena.

Dvorište je sa svih strana bilo opasano zidom, a jedni delom se oslanjala na komšijsku kuću-Tako da je ono bilo zapravo dobro ušuškano i mirno. Zidovi prvobitno nisu postojali, ali su vremenom podizanii i, dograđivani i dobili svoj oblik i i spunjavali svrhu postajanjem . Miris kafe se širio celim dvorištem i mešao sa mirisom pokošene trave.

Upravo sam primetio da priča nije dobro započeta jer ovo je skoro kraj.Zato ću je započeti drugačije.
Svako od nas se rađa sa nekim darom.Vetar koji je došao u dvorište ,moje, poseduje dva dominanta.
Da čovek živi rastrzan spojem nužnosti.Od njih su mnogo veće , neprelazne nužnosti koje su sa druge strane fizičkog. I suštinski krupni fakti , koji vladaju čovekom, ne nalaze se u materiji.

Taj Vetar koji se spremao , podsećao me je na smireno lice, koje je vešto skrivalo samoću.To je ta herojska samoća. 

Samoća postoji samo tamo gde je nestala simbioza dva bića, a nestaje gde je ona uspostavljena.To može biti elementarna bliskost., kao što je i Vetar elementarna pojava u dvorištu mom.

U primitivnom načinu života ne postoji opasnost za ostajanje u samoći. Zajednički interes nikada ne može biti egzistencijalna osnova.Jedino tamo gde živi celokupna zemaljska i metafizička potpunost simbioze, ukida se mogućnost samoće.Reke naprave svoj tok i time su završile svoj cilj.Isto tako rade i ljudi i ne žele i ne žele da se menjaju kao ni reke svoj tok., tako ni oni svoj život. Međutim , namerno ili slučajno, dolazi do promena i tada nastupa simbioza.

Ida i Pingala su odvojene reke.Teku u svojoj samoći.Ipak posle određenog vremenskog perioda one se spajaju i prekidaju tu odvojenost. Tako se to događa i sa ljudima i dobro je što je tako..

U modernom društvu nema zajedničke duše i baš zato , je samoća kao masovna, "prihvaćeno uobičajena" pojava. Danas su jedinke suprotstavljene, bilo da se bore jedna za drugu.Uvek je jedna manje privilegovana od druge, ili obrnuto.Nikako nisu istovetne.

Susreti i upoznavanja su problematični. Oni često kod jednog imaju karakter spasa.Ne otvara se pred drugim bićem, nego ga uglavnom napušta.Napuštanje nije zahtev simbioze.Zajedno mogu živeti samo ličnosti, a ne bezlična bića.Onaj koji kaže dobar dan i stvarno tako misli je Božiji čovek( ne bukvalno naravno, )

Dugo vetar nije prošao kroz moje dvorište, iako se kafa pila stalno i mirisao je cimet pomešan sa rumom.Ako bi hteo da objasnim i zaključim zašto je to tako, bilo bi jako teško.Mada tada nisam bio u dvorištu, nije u tom delu dana bilo vetra ili ga dugo već nije bilo.Vrednost zaključka izgledala je beskrajno subjektivna, jer se ona razlikuje od pojedinca.

Ali zašto je baš ovaj vetar počeo da duva u dvorištu mom, nije ni filosofija ni psihologija, ni...I zato ako bi hteo da objasnim došao bi do apsurda.

Da se dejstvo jednog fenomena objašnjava sadržinom baš u tom fenomenu.Zapazio sam da je taj vetar uneo nemir u moje dvorište .Biljke su se nagnule, zvončići jače odzvanjali i miris kafe se proširio i dobio jače dejstvo. Ali šta je tada bilo u meni dok sam omamljen sedeo u stolici sa naslonom za ruke i ,čini se,uživao u toj promeni?
Ponekad u nama boravi nemir.,nemir kome ne znamo lice.On se u snovima preobražava u spokoj.Nalazim se u prostoru gde prestaje telo, a započinje tišina.Lice koje tražim nije ni telo ni san. Između vizije i dodira ,ono je nemerljivo.između lica i dodira, oko je nemerljivo.


"Rođena pre rođenja - vetar si Ti.
Ako ga dotakneš, vratićeš ga, a u njemu se prošlost događamarc+lahousse7.jpg

.Zamor u telu mom , sve je jači.
Vreme!
Taj nemilosrdni sat koji otkucava me ne plaši.
Plaši me što sam usnio san i taj vetar što je ušao u dvorište moje.
Leteo sam na krilima vilinog konjica i video strahote života.
I sve što postoji vrhunac je privida."

Privid ili istina?

Privid je niža kategorija poimanja.Taj niži oblik ljudske svesti o nečemu, iskrivljena slika apsolutnog, koje se u najgorem obliku može pretvoriti u apsolutno pogrešno.

Istina je ostvarenje našeg Ja. Jer moralni zakon znači slediti zakon svog bića.Istina je početak i kraj našeg materijalnog egzistiranja.Ostvarenje našeg bića je moralno osećanje. Taj Vetar koji je u meni izazvao , uneo nemir, je ostvarenje prirode stvari izvan nas, koji je u stvari intelekt.Moralno osećanje i intelekt su sposobnosti našeg bića.

Oni kombinuju unutrašnju ili subjektivnu i spoljnu objektivnu upotrebu moći duha. Zato, sve što se uradi uz pomoć istine je pravo. Zato je apsolutna istina neuništiva. , kako je neuništiva ona je večna.
Ljubav , kao i istina , je večna.

Samo što ljubav nosi sa sobom uglavnom potrebu za apsolutnim posedovanjem voljenog bića, uprkos saznanju da takav odnos protivureči samoj prirodi ljubavi , jer sputava onog koga volimo.Mada je u skladu sa istinom, jer se samo istinski, voli.

Taj Vetar koji poseduje manire elegantnog, skoro savršenog oblika prirode, je uzvišen, beskrajan, inteligentan i na svoj način, čudesan.On duva polako, ali u svojoj širini i dubini, bez obzira na svoju snagu, pomera reke, planine i mora.

Međutim , šolja kafe i dalje stoji na stolu, samo što se nespokoj, nemir preselio u unutrašnjost moga bića.

Pijuću kafu,osećajući Vetar,prepuštam se razmišljanju o iskrenom ,istinskom ispravnom bitisanju. Ispravnim življenjem težim ka duhovnom izbavljenju.

Ispravno živeti,podrazumeva uzdržavanje od svega što je beskorisno i štetno.Ispravno živeti i voleti Vetar, koji je ušao u dvorište moje, bez njegovog znanja, volje ili htenja, dovodi čoveka do unutrašnjeg pročišćenja, koje potiskuje uzroke patnje u ovom svetu.jer ono što je viđeno kao prolazno više nije

toliko važno jer se iza njega počinje nazirati ono večno.

Zato je dobro štto je počeo duvati taj Vetar, mada je loša i žudnja da on ostane u dvorištu mom, jer ga možda sputavam. zato ću se truditi da se okačim o oblake i da me on vodi svojim putem i spreman sam da ga pratim ma kakav on bio.Raširiću jarbole svog života; srce i duša su moj skiper , koji će uz pomoć tog Vetra, nadam se, posle dugog niza godina i traganja ga odvesti gde će napokon videti horizont.

Dvorište moje nije veliko kao neka druga .Ono je uređeno tako da odaje spokoj.Ne samo svojom tišinom nego i rasporedom.

Centralnim delom pruža se vinova loza, iznad cele verande popločane terakot pločama.Zid ozidan od dercovane cigle, a garnitura od bambusovog drveta i ratana se uklapa u ambijent.Trava oko verande je uvek bila negovana a u sredini stoji lepa mermerna skulptura.
Ona ,kao da je, podsećala na dolazak Vetra.Odavala je sigurnost da se neće pomeriti. , ne zbog svoje težine, prosto je odisala tako.

Imala je raspuštenu kosu do ramena, elegantno telo sa prelepim oblinama, tanke ruke i prste, a stopalo je posebno bilo interesantno.Lepo oblikovano sa palcem koji je imao pravu formu i malim prstom na kome se nalazio nokat.

Taj nokat , na malom prstu,je jako važan, jer on pokazuje koliko je Vetar brinuo o stopalu.To je značilo da je uvek nošena udobna obuća ,, čim na njemu postoji nokat, a i palac je bio do perfekcije oblikovan.Odlika malobrojnih žena.

Nožni list koji se sužavao kod kolena, i koleno kao prelomni deo između lista i butine je takođe interesantan.

Koleno ima čašicu kao kod Rodenovih skulptura žena i iz nje je u produžetku bila noga koja u sedećoj formi pokazivala svu svoju lepotu. Ruke i tanki prsti su odavali manir izuzetne dame.Kosa je bila očaravajuća kao i lice. Ono je bilo spoj srednjovekovne lepote i moderne elegancije. Više je bil o nalik srednjovekovnoj lepoti, što je licu davalo posebnu draž. Ukupno gledano, prelepa forma je odavala utisak tanane ženske osobe, u kojoj se nazirala temeljnost, istrajnost, strogost.

Uz ispijanje kafe, često je gledajući i razmišljajući o njoj, video sam je tako svoji očima.

Možda je to istina , a možda i patnja?gella3.jpg

To što sam je tako video, je isto kao što znam da se niko ne može suprotstaviti smrti, koja stiže svako živo biće. Pogotovo čovek, koji je svestan, da se njegov život neminovno završava umiranjem. On poseduje svest, um, koja od njega zahteva da nekada čini ono što nije u njegovoj neposrednioj moći.
Život čoveka stvara žudnju da se nikada ne zadovoljava.

Zato je svako zadovoljstvo i patnja.Uzrok patnje je postojanje želje koje su delo našeg uma, svesti. Samo saznanje uzrok a patnje, dovodi do kraja patnje.

Zato samo gledam skulpturu i razmišljam o njoj.

Morao sam da prevalim ogroman put da bi se susreo sa činjenicom ,ne posedovanja, nego uživanja u činjeničnom stanju.Zatvorio sam oči ljuljajući se , osluškujuću eho treptaja zvončića na verandi i čekao Vetar.

Tako osluškujući, sam se zapitao:

Šta je život zapravo bez ljubavi?Možda je to kao stablo bez plodova ili kao cveće bez mirisa, možda mešanje mirisa kafe po dvorištu bez vetra?

Kada sam otvorio oči, video sam ženu kako sedi nedaleko od mene. Bila je to terasa nalik na moju. Nije slučajno što sam prvi put osetio vetar na tom platou ispred ateljea , koji umnogome podseća na moje dvorište.Kao da je taj trenutak, to vreme ,simbolizovalo da je ona upravo taj Vetar , jer vreme se kreće a time je i vetar.

Kada se moja svest probudila iz mraka, iz mraka u materiju ka prostoru mašte, ugledao sam ženu rajske lepote.Iz mog pogleda se videlo da sam zbunjen i zatečen tom lepotom.

Lepota je silna i zastrašujuća moć. To je ono čemu duša teži, to je sve što se vidi i oseća kada se daje, kada se ne uzima; samo davanje, je privilegija malobrojnih.To je kada se iz svog srca ruka ispruži da bi u sebi lepotu sazidala. Lepota je ono što tela smatraju patnjom , a duša nagradom.To je jedinstvo tuge i radosti. Ono se vidi mada nevidljivo, ono se čuje iako se ne oglašava.

U samoj esenciji ili biti , to je moć čiji je početak u svetlosti svog bića, a završava se izvan svojih predstava.Zato ne zamišljam kako taj Vetar duva, nego otvaram vrata dvorišta svog, da on oseti da u tom dvorištu odiše viša sfera, koja daje , a ne uzima i ne sputava; razdrma krošnje vinove loze, širi miris cimeta i ruma u kafi, razbuđuje dušu , koja je skoro zaspala, zauvek.

Moja , na prvi pogled, želja prema tom Vetru se ispoljava u raznim oblicima. Ona je nekada mudrost, nekad pravda, a nekad nada.

Život i sudbina nas nosi , sa jednog mesta na drugo, i na tom putu se spotičemo i ne vidimo lepote prirode.Priroda nam pruža ruke svog izobilja, a ne uberemo grozd koji nam je iznad glave, nego čekamo.... mora taj vetar da ga otkine i da nam padne u naručje. Ljudsko srce od nas i drugih traži pomoć, a mi smo gluvlji od kamena.

Tako nam noći i dani prolaze i mi ih se plašimo. Koliko smo samo daleko od pravog i iskrenog života.
Dok sam sedeo opijen na terasi , gledjući kroz listove vinove loze iznad mene, predavao sam se malo snovima , malo javi. I u svemu što sam gledao , tražio suštinu lepote.

Kada me sopstvena imaginacija odvoji od ljudske prirode i kada moja mašta odvoji materijano od mog duševnog bića, osetim tajne stvaranja prirodnih delovanja. I dok sam bio u takvom stanju, taj Vetar je prošao kroz vinovu lozu, grozd mi pade u krilo i ja sam pokušao da udahnem delić tog Vetra.
Možda je taj Vetar nečija životna saputnica?

Prvi istinski pogled životne saputnice, sličan je Božijoj zapovesti.Ona je granica između sumnje , što srce raduje i rastužuje.Ona je početak novog života i prvo poglavlje o pravom čoveku.To je i nežan dodir , kao kada se taj Vetar malo smiri i pretvori u povetarac i svojim vrhovima tananih prstiju pređe preko nas, odnoseći za sobom uzdisanje i šaputanje.

Prvi pogled i ljubav je početak očaravajućeg treperenja, koje iznosi iz materijalnog sveta u svet nadahnuća i snova. Tada strast razotkriva tajne minulih godina.On je hod dvoje ljudi jedno uz drugo, koje je ojačano ljubavlju da bi se suprotstavilo vremenu.Oni su svoj poseban svet,život. Nepoznanica svima.

To je sjedinjenje, dve prvobitno razjedinjene duše, u jednu, karika u životnom lancu koja počinje prvim pogledom, završava u beskonačnosti.To je svemir kome nema kraja.
Smisleni delić života, što ga trebamo prihvatiti, je jedan od najtežih problema s kojim se susrećemo na svom životnom putu.

Negde na samom dnu svoga Ja ili bića,, čovek uopšteno zna kada treba da krene i šta da radi.Međutim, ima prilika gde nas taj prevarant, koji se zove Ja zbunjuje svojim delanjem, da unutrašnji glas ne možemo čuti.Snaga i unutrašnja jasnoća, čistota, su potrebne našem Ja , da bi donelo pravu odluku. Kada nestane problem prvog pogleda, u zajednički život , možemo se prepustiti u slobodan izbor ili jasnoj svesti o odluci , da treba odabrati baš tu osobu.

Svaki čovek gleda gleda na svoj problem i odabir i pokušava za sebe da odluči šta je ispravno. Nesvesno u čoveklu je jedno od najkomplikovanijih odlika.

Treba rasuđivati na istančan način.Umom i dušom.Um je često varljiv, a duša zanesenjačka ali iskrena.Treba se upustiti u pošteno samoispitivanje nesvesnog bića, svog života.Potrebno je mnogo hrabrosti da bi se nesvesno ozbiljno shvatilo i da bi se dodirnuli problemi što ih ono postavlja.Većina ljudi je previše nemarna da bi razmišljala čak i o onim moralnim vidovima svog ponašanja kojih je svesna.,...

Sedela je na terasi Tvrđave, Petrovaradina , ispred jednog ateljea.
I Nije slučajno što je baš to tvrđava;ona označava vreme, vreme je vetar koji se kreće i do dvorišta mog.I mada je vetar muškog roda, on je ovde prevazišao i preuobličio se u ženski rod. Metamorfoza jednog u drugi oblik , sve je to povezano i sa odnosom anime i animusa.

Ako onaj koji sanja je muškarac i vetar gleda kao ženski rod, otkriće žensko oličenje svoga nesvesnog. Kada god muški logički um nije sposoban da odabere činjenice koje su skrivene u njegovom nesvesnom , anima mu pomaže da ih iznese na pravi put.Još važnija je uloga koju anima ima u usklađivanju duha kod muškarca sa unutrašnjim vrednostima i ona na taj način otvara put u nepoznate unutrašnje dubine.

Ali šta je sa animusom? Muško oličenje nesvesnog u ženi pokazuje dobre i loše strane kao i anima u muškarcu.Žena koja je prema svetu ženstvena, animus može biti kruta, nepopustljiva snaga.

Muškarac se može suočiti sa nečim u ženi što je tvrdoglavo, hladno i nepristupačno. Mišljenje animusa u ženi , često izgleda s razlogom, ali nije povezano sa stvarnošću.Anima je uglavnom realnija. Ako žena uvidi pravi animus, i šta ona za nju znači i ako se na vreme suoči sa tom ozbiljnošću, a da ne popusti da njome ovlada, tada se njen animus može pretvoriti u važnog životnog pratioca.Bolja od svih ovih objašnjenja i reči je jedna jedina reč koja donosi spokoj.

Kao što se vetar tratranscedentovao u ženski rod, tako i čovek ima potrebu za oslobođenjem od svakog stanja bivanja, koje je suviše nezrelo ili konačno. Čovekovo oslobođenje ili transcedencija od svakog ograničenog modela življenja, sa kojim se susretne na svom putu u višu ili zreliju fazu svog razvoja , treba nastaviti.

Moje viđenje i susret sa Vetrom, mada ga ne znam, može se objektivno objasniti simbolima ili maštom. Oni mogu biti tačni, približni ili potpuno pogrešni.Ako se ode dalje od ovoga, dolazi se do nesvesnog razmišljanja.Moje saznanje nije dolazilo samo spolja već iz tamnih dubina urođenog nesvesnog. To je postupan, dug i neizvestan put ka sopstvenom, duhovnom ,skrivenom središtu ličnosti.

Da bi napisao neki esej o nekom ili nečem, moram duboko da uronim u svoje Ja. Da stanem pred ogledalo zanemarim fizički izgled, budem svestan svog unutrašnjeg stanja i osećanja .Da zapostavim ego i prepustim se istinskim mislima i posvetim se svom mentalnom odrastanju.Da bi došao do ovog stanja moram da doživim metamorfozu svoje ličnosti od mladosti do zrelosti.

Proces duhovne metamorfoze, preobražaja nezrelog u celovito, se sastoji u razvijanju svih onih zanemarenih, nesvesnih funkcija ličnosti.

Tako je isto i sa Vetrom o kome od njegove prve pojave razmišlja.

O,morao je on da iz povetarca pređe u pravi vetar. Smirenost koja se vidi na tom licu, u duši koja je posvećena meditaciji i verujem čistom srcu, iza toga krije jednu ozbiljnost i strogoću. On, mislim na Vetar, mada je ženskog roda, morao je da prođe faze sazrevanja i odrastanja.

Najbolji pokretač unutrašnjeg odrastanja , se nalazi u nasleđenom nagonu za duhovnim sazrevanjem i celovitošću.Tragajući, taj Vetar se trudi da dođe do samog jezgra i radi na tome, koliko ja znam.To je zapravo najdublje središte ličnosti.To je ideal. Put samospoznaje , kako je od ničega postao Vetar, odlikuje je brojnim unutrašnjim preprekama, teškim zadacima koji se moraju savladati ako povetarac želi da postane pravi vetar, da postigne zrelost i potpunost. Taj put je bolan, opasan , ali to je put ka uzdizanju i samosvojnosti.

Vetar , kao i mnogi ljudi, izgledaju imuni na okolinu i da mogu idividualno da se ostvare.Mora se raspoznati svoja persona, maska ili fasada, i treba razlikovati od svoje prave , autentične ličnosti.
Nijedan čuvek ne može bez drugih ljudi, Vetar ne može bez oblaka i strujanja, raznih dvorišta i jednom i drugom je neophodna maska, onaj deo ličnosti koji je okrenut drugim ljudima i koji štite Vetrovo intimno jezgro od neželjenih pogleda.Uranjanjem u duboku meditaciju , vetar u dvorištu mom je naučio da razlikuje ličnu masku od ličnosti i susreće se sa svojom senkom, koja dgovara negativnoj osobini ega. Na putu samospoznavanja i spoznaje drugih i dvorišta mog, mora se upustiti u razmišljanje i da upozna svoju tamnu, nepriznatu stranu i da je prihvati kao deo sebe.Ako to Vetru ne pođe za rukom, bude li negirao ili potiskivao svoje nepoželjne emocije, misli stavove i osobine, onda će svoju senku neprepoznatu pronalaziti uvek u spoljašnjoj stvarnosti u vidu neprijatelja.Mislim da je taj Vetar svega toga postao svestan,.

On ne podiže prašinu, ne čupa drveće iz korenja i ne uništava ono što je rukom prirode stvoreno. Možda će prepoznati da je dvorište moje miroljubivo i spremno da ga dočeka sa bilo koje strane on duvao.
I sada , kada zatvorim oči i dalje vidim taj habitus koji je meni znači mnogo, priostekao iz njenog delovanja, i vidim taj očaravajući spljašnji i unutrašnji izgled."

A možda je sve samo iluzija ?
Iluzija ?...
Ko to može znati ....
....
Od mog prijatelja- ( nepoznatog autora ), napisano jednom ,dok je Vetar , ipak, nemilosrdno duvao ...

 

Atačmenti



Komentari (131)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

trener92 trener92 00:16 30.08.2009

Re: Vetar

miloradkakmar
kafa, samoća , dvorište, koleno, ljuljaška, privid, lepota, ljubav, tok ...
. Taj put je bolan, opasan , ali to je put ka uzdizanju i samosvojnosti.




Milorade , jedan dobar blues za tebe,
ionako je dobro vreme za blues

one more mile
mirelarado mirelarado 01:10 30.08.2009

Re: Vetar

trener92
ionako je dobro vreme za blues
one more mile


Yes!
trener92 trener92 18:39 30.08.2009

Re: Vetar

mirelarado
trener92
ionako je dobro vreme za blues
one more mile


Yes!


Mirela Ronnie je fantastičan , odavno me nije neko tako oduševio
jedan dobar blues za tebe

miloradkakmar miloradkakmar 23:41 30.08.2009

Re: Vetar

trener92
miloradkakmar
kafa, samoća , dvorište, koleno, ljuljaška, privid, lepota, ljubav, tok ...
. Taj put je bolan, opasan , ali to je put ka uzdizanju i samosvojnosti.




Milorade , jedan dobar blues za tebe,
ionako je dobro vreme za blues

one more mile

Teka sam sada uspeo da čujem ovaj bluz koji mi je tako legao pred spavanje.
trener92 trener92 23:49 30.08.2009

Re: Vetar

miloradkakmar
trener92
miloradkakmar
kafa, samoća , dvorište, koleno, ljuljaška, privid, lepota, ljubav, tok ...
. Taj put je bolan, opasan , ali to je put ka uzdizanju i samosvojnosti.




Milorade , jedan dobar blues za tebe,
ionako je dobro vreme za blues

one more mile

Teka sam sada uspeo da čujem ovaj bluz koji mi je tako legao pred spavanje.

A ja baš malopre pročitao ono što si napisao , pa smišljam šta da ti napišem,
heldin heldin 00:52 30.08.2009

''Igraću pijani ples u ritmu vetra''

Divan ti je ovaj Vetar, Treneru. Uživala sam u svakoj reči!
trener92 trener92 01:01 30.08.2009

Re: ''Igraću pijani ples u ritmu vetra''

heldin
Divan ti je ovaj Vetar, Treneru. Uživala sam u svakoj reči!


Hvala ti heldin , ( url ti nije dobar neće da se otvori) a ja

I can't give you anything but love Ella
heldin heldin 01:06 30.08.2009

Re: ''Igraću pijani ples u ritmu vetra''

Tehnika i ja !
Evo ispravke!

I hvala tebi!
trener92 trener92 01:09 30.08.2009

Re: ''Igraću pijani ples u ritmu vetra''

heldin
Tehnika i ja !
Evo ispravke!

I hvala tebi!


Hvala ti
Jelica Greganović Jelica Greganović 09:48 30.08.2009

Re: ''Igraću pijani ples u ritmu vetra''

mimi09 mimi09 12:40 30.08.2009

Re: ''Igraću pijani ples u ritmu vetra''

mirelarado mirelarado 14:52 30.08.2009

Re: ''Igraću pijani ples u ritmu vetra''

trener92 trener92 18:44 30.08.2009

Re: ''Igraću pijani ples u ritmu vetra''

Jelica Greganović



kad smo već u bluzu , onda ...

I need you so bad
trener92 trener92 18:51 30.08.2009

Re: ''Igraću pijani ples u ritmu vetra''

mimi09




trener92 trener92 18:55 30.08.2009

Re: ''Igraću pijani ples u ritmu vetra''

mirelarado



mirelarado mirelarado 01:10 31.08.2009

Re: ''Igraću pijani ples u ritmu vetra''


trener92


Хвала, Тренеру
mogul_sad_ja_kasti mogul_sad_ja_kasti 18:34 30.08.2009

Re: ''Igraću pijani ples u ritmu vetra''

i dodajem :



bivša ljubav


ćutimo
moje vreme i ja
beskrajno,do bola bezumno
i pogledi nam gluvi
a tek je prošlo podne

očekivanja

Melanholija jednog popodneva

rastojanje veliko,
u glavi omamljenoj vrućinom
čeka me de Kiriko

peče nas samoća,
strah od odlaska...
vrele su kamene glave,
lavirinti pod arkadama

i boli odsjaj sa fasada kula belih,
od iščekivanja mene,
od čežnje
od želja obnevidelih

i voz omamljen vrućinom

niz ulicu samo senke,
iz Pomorske akademije
Hektor i Andromaha
i nas dvoje spokojni

pa ćutimo tako u večnost preseljeni
u golo belo,
vrelinu a stud
nije to više ljubav iako preplićemo udove
čistota jednog sna :
ja pijani opsenar a on od samoće lud

nemoćno
i š č e k u j u ć i v e t a r
da pustoš zavrti preko
nostalgije za beskrajem
preselili smo se iz večnosti želja
u odbrojavanje stvarnosti
do smrti

trener92 trener92 18:59 30.08.2009

Re: Re: ''Igraću pijani ples u ritmu vetra''

mogul_sad_ja_kasti

nije to više ljubav iako preplićemo udove
čistota jednog sna :



Šta da kažem , osim

da mogu da se zahvalim ovako , jednom plavom pesmom

mogul_sad_ja_kasti mogul_sad_ja_kasti 21:06 30.08.2009

Re: Re: ''Igraću pijani ples u ritmu vetra''

hvala na lepoj pesmi......
uzvratila bih i ja tako,al' još ne savladah tehnicko umeće
jesen92 jesen92 22:22 30.08.2009

Re: Re: ''Igraću pijani ples u ritmu vetra''

..mogul ja umesto tebe?...da probam..
trener92 trener92 22:24 30.08.2009

Re: Re: ''Igraću pijani ples u ritmu vetra''

mogul_sad_ja_kasti
hvala na lepoj pesmi......
uzvratila bih i ja tako,al' još ne savladah tehnicko umeće


Nije važno tehničko umeće, važnije i vrednije je ovo što si napisala, i zbog toga još jedna pesma , koja se ovde ( kod mene ) sluša ( često , ali nikada ne dosadi )


trener92 trener92 22:30 30.08.2009

Re: Re: ''Igraću pijani ples u ritmu vetra''

jesen92
..mogul ja umesto tebe?...da probam..


Uvek
dusanovaiivanovamama dusanovaiivanovamama 22:54 30.08.2009

Re: Re: ''Igraću pijani ples u ritmu vetra''

a kod mene ova:


P.S. kad smo kod umeca, upravo me margos kod leopold lady, naucila da linkujem, pa da se pohvalim
mogul_sad_ja_kasti mogul_sad_ja_kasti 23:14 30.08.2009

Re: Re: ''Igraću pijani ples u ritmu vetra''


..mogul ja umesto tebe?...da probam..


prihvata se...hvala,
mogul_sad_ja_kasti mogul_sad_ja_kasti 23:17 30.08.2009

Re: Re: ''Igraću pijani ples u ritmu vetra''

Nije važno tehničko umeće, važnije i vrednije je ovo što si napisala, i zbog toga još jedna pesma , koja se ovde ( kod mene ) sluša ( često , ali nikada ne dosadi )


...jos jedared hvala i ...

ps.agde je to ovde?(ako smem pitati,molicu lepo.)
jesen92 jesen92 23:31 30.08.2009

Re: Re: ''Igraću pijani ples u ritmu vetra''

prihvata se...hvala
..drago mi je da nisam omanula..

...evo nagrade za nauceno umece...
trener92 trener92 23:32 30.08.2009

Re: Re: ''Igraću pijani ples u ritmu vetra''

mogul_sad_ja_kasti
Nije važno tehničko umeće, važnije i vrednije je ovo što si napisala, i zbog toga još jedna pesma , koja se ovde ( kod mene ) sluša ( često , ali nikada ne dosadi )


...jos jedared hvala i ...

ps.agde je to ovde?(ako smem pitati,molicu lepo.)



p.s. ja to pitam ovako " gde je ovde levo?"
mogul_sad_ja_kasti mogul_sad_ja_kasti 13:08 31.08.2009

Re: Re: ''Igraću pijani ples u ritmu vetra''

p.s. ja to pitam ovako " gde je ovde levo?"

hm...ima nas razni fela, ne sporim......pardoniram ak' to nije bilo fino s moje strane...
trener92 trener92 11:52 01.09.2009

Re: Re: ''Igraću pijani ples u ritmu vetra''

mogul_sad_ja_kasti
p.s. ja to pitam ovako " gde je ovde levo?"

hm...ima nas razni fela, ne sporim......pardoniram ak' to nije bilo fino s moje strane...


nije bilo nište pogrešno, šala naravno
jasnaz jasnaz 11:41 31.08.2009

вјерују


Zato je apsolutna istina neuništiva. , kako je neuništiva ona je večna.
Ljubav , kao i istina , je večna.






истином
у љубави
уписујемо (се)
у вечност

_____________________________________
ne umem više da budem bez njega i sve sam
od nas
lepša sebi
sama

Pitao me je, skoro:
Želim li, to, da ga napravim boljim

a ja, stvarno,
nemam ništa s tim











trener92 trener92 11:55 01.09.2009

Re: вјерују

jasnaz

Zato je apsolutna istina neuništiva. , kako je neuništiva ona je večna.
Ljubav , kao i istina , je večna.






истином
у љубави
уписујемо (се)
у вечност

_____________________________________
ne umem više da budem bez njega i sve sam
od nas
lepša sebi
sama

Pitao me je, skoro:
Želim li, to, da ga napravim boljim

a ja, stvarno,
nemam ništa s tim





....


Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana