Moj Sin je sinoć, u sedam uveče, dakle doba normalno, da normalnije biti ne može, izašao sa drugom, Komšijom u šetnju. Da se izluftira od spremanja na današnji test iz istorije. Seli su na klupu, u obližnjem parkiću. Centar grada. Niotkuda se pojavilo 4-5 mladića. Starijih od njih. Kretena. Tražili im novac. Sin i Komšija rekli da nemaju. Tražili mobilni. Sin podigao glavu, da ih pogleda, do tada ih nije ni gledao. Umesto pogleda, dočekao ga udarac. Pesnicom u lice. Pesnicom obmotanom lancem. Sin je, od udarca, pao sa klupe, na kolena, pa na glavu. Komšijski sin je, u strahu, skočio, uplašio se napada i ruke, u kojoj je video "nešto" što je ličilo na oružje i udario prvog pored sebe. Kreteni su se razbežali.
Komšija je uspeo Sina da podigne i dovuče kući. Žmu je odmah s' vrata, ugledavši krvavog i crnog, od udarca, Sina zgrabio, bacio mu peškir na lice, s' koga se slivala krv i odvezao ga u Hitnu pomoć, ovdašnju Urgencu. Ja nisam uspela ni da ih vidim...
Tu stižemo do drugih Kretena. Koji ordiniraju na ovdašnjoj Urgenci. Daklem, Divlji Zapad je samo mogao da sanja nivo divljaštva i bezakonja, koji je dosegla ta Urgenca.
Digresija, mala: U Celju je, letos, umro pacijent. Došao u Hitnu, sa oštrim bolom u grudima. Bez uputa...poslalo ga po uput. Čovek krenuo i umro na ulici pred bolnicom. Nedavno je, na ljubljanskoj Urgenci, umro pacijent. Čekajući...Jer, minimum čekanja, na ovdašnjoj Urgenci je 4 sata. To važi i za bebe, decu, žene, starce...Ko preživi, priča. Ja doživela, lično, dva puta. Čekala sa detetom, povređenim, 5 sati.
Daklem, stiže Duet strave i užasa, sinoć, na Urgentno: Žmu bledozelen, pred infarktom i Sin krvav i crn. Otvorene rane nad okom, iz koje lipti krv. Oko kao crna teniska lopta, zatvoreno, teče sukrvica. Krvava rana se proteže od jedne, preko druge obrve, iznad uva, kao ekvator oko glave, skreće i završava se na temenu. Pola santimetra široka. Krv.
Duet strave sačekuje Koza br.1. Na prijemnom. I pokušava da ih stavi u dugi red, da ispune formular prijemnicu. Žmu, instinktivno, primenjuje Opstanak pristup i urlikom ukida Kozu br.1 iz daljih dešavanja. Probija se u čekaonicu Hitne pomoći. Za njim tetura krvavi Sin sa štraftastim, krvavim peškirom, na krvavoj glavi. Žmu grebe po vratima lekara.
Na scenu stupa, nezadovoljna postojanjem ostatka sveta i svojih obaveza, Koza br.2. Koja pokušava da izbezumljenog Žmua i Sina, razbijene i krvave glave, stavi u red za čekanje. Žmu počinje da urla. U urlanju mu se pridružuju i ostali pacijenti, koji stare čekajući. Malo im je njihove muke, samo još da gledaju krvavog mladića, razbijene glave, pored sebe. Koza br.2, privremeno, uključuje mozak i shvata da je pred spontanim ustankom ispovredjivanih-obespravljenih. Ugurava krvavog Sina u ordinaciju.
U praznoj ordinaciji je lekar. Koji ljušti mandarinu. Ko zna od čega ta mandarina pati, kad je hitnija od ispovređivanih ljudi u čekaonici. Lekar Žmuu, za galamu priređenu, preti policijom. Žmu prihvata pretnju radosno. Jer baš policija bi mogla da svrati i popriča sa doktorom. Krajnje je vreme.
Potom lekar malo radi svoj posao, a Žmu zove školsku drugaricu, predstojnicu jedne od medicinskih katedri ovdašnjih. Posle njenog poziva, ekipa Kretena postaje pekmez i počinje, revnosno, da zarađuje svoju platu.
Sin mi je, posle više sati, doveden zakrpljen. Sa jednim okom kao zatvorena lopta, crna. Drugim modrim. Crnom ranom, koja se kao lanac, kojim je udaren, proteže duž glave.
Od jutros mi se, zakasnelo, tresu ruke. I vata me sto strahova. To sam, doduše, već napisala... Kreten je mogao da ga ubije. Da ga doživotno osakati.
Ko vaspitava decu, da rastu u Kretene, koji sa lancima izlaze u grad? Koji Kreten je spreman da robija izlazak u grad ili nekog nosi na duši? Gde će duša onim Kretenima na Urgenci, koji su odavno zaboravili zakletvu i ljušte mandarine, dok ispovređivani, krvavi i bolesni ljudi čekaju?
Idem da se i dalje tresem. Ranjenik spava sa ledom na glavi. I samo još ovo, dirnuta sam...kako ovaj blog ponekad funkcioniše kao porodica. Nune se brinuo. 49 41, iz Kanade, je pisao Bgd-u savetujući i tražeći melem za mog Sina. Mića Marković je odmah otrčao i kupio savetovani melem.Moja Rada Hrnjak će mi ga doneti. Da Sin nema ožiljak. Dejan, iz Portugala, zove da proverava kako smo. Hvala vam, svima!