Mark Zuckerberg je sa 20 godina (2004.) osnovao sajt Facebook.com, koji sada ima 42 miliona članova (najviše što jedan sajt ima). Za 1,6 odsto tog sajta Microsoft je skoro platio čak 240 miliona dolara, pa ako bi tako mogla da se proceni vrednost onda je ceo sajt vredan oko 15 milijardi dolara... Sigurno vredi činjenice da je Zuckerberg napustio Harvard da bi se posvetio ovom projektu. Ima još takvih priča, kao što je recimo ona o Sergej Brinu i Leri Pejdžu (google) i dr...
Zanimljivo je da su ovakve priče skoro nezamislive u Srbiji. Naravno niko ne očekuje milione, ali neki uspeh mladih, koji proizilazi iz preduzetništva i prave podrške, skoro da i ne postoji.
U Srbiji:
- studira se do 25-26. godine, i za to vreme mladi obično i ne razmišljaju o nekoj inicijativi, pre bi raidli kao šankeri negde nego da probaju nešto u svojoj struci da naprave
- osnivanje preduzetničke (ortačke) radnje je noćna mora, otiđite u poresku upravu palilula i pokušajte da se raspitate oko nečega..
- nema investitora spremnih da ulože u neke ideje (investitori koji su uložili 1 dolar u google na početku, za nekoliko godina su dobili 500 dolara)
I jel to sve? Naravno da nije...
Iako nikad nije dobro generalizovati stvari, stvarno je zanimljivo neinteresovanje koje postoji kod nas. Kada bi pitali studente ekonomskih fakulteta (Ekonomija, FON i dr.) o njihovom mišljenju o Miškoviću i monopolu, verovatno ga ne bi ni bilo. Verovatno većina njih ne bi mogla da objasni ni šta je to elektronsko poslovanje, ali bi znali ko je Frederik Tejlor i šta je teorija naučnog upravljanja, koja će im teško koristiti danas,...
Postoje brojni kritičari knjige Funky Business, ali bi ona ozbiljno trebala da bude obavezna i u srednjim školama, kako bi otvorila neke nove poglede i kako bi razbila te neke stereotipe koji postoje u našem društvu.