ako zelis da odlucis o necemu baci novcic,
a ako zelis da se kajes celoga zivota, odluci sam...
eto...to je prokletstvo koje covek slepa sa sobom celog zivota,ne postoji nacin da ono sto uradimo bude dovoljno dobro za bilo koga od nas.pitanje je samo kako cemo da se nosimo sa time.
koliko puta sam bio u situaciji da zalim zbog svojih predjasnjih odluka i postupaka?
koliko puta smo bili u situaciji da sve sto uradimo bude neopisivo pogresno i u pogresnom trenutku.i koliko umemo da zivimo sa tim?kako ko...neko jednostavno doda gas i krene ka novim pogresnim odlukama sa osmehom na licu,jer covek je zver,a zivot tezak,i uci se na greskama.a bas to,ucenje na greskama mi zvuci kao opravdanje za sve nase nepromisljene gluposti koje cemo tek da napravimo...lagana deviza koja nam daje sigurnost da pravimo gluposti,pa da onda svalimo krivicu na druge.jer to je ono sto nas odvaja od drugih,obicnih zivotinja,mogucnost da okrivimo druge...uvek su drugi krivi,a mi smo samo nevine zrtve zatecene u svemiru...a svemir je neoprostivo velik i beskrajan,pa kako onda da mi ovako mali i beznacajni znamo sta da radimo?
ma nema veze,zivot je i onako trenutak,koji samo sto nije prosao.svakoga dana sam sve svesniji toga.svakoga dana se budim sto godina stariji.a ni malo mudriji.mozda je to samo do mene,ali imam osecaj da sve sto naucimo,naucimo prekasno,onda kada nam to znanje nije ni potrebno.sve u svemu,skup pogresnih stvari u pogresno vreme,a vreme...vreme je vec proslo....samo nam to jos niko nije rekao....