Nekada smo žena i ja sa dvoje dece išli na mora sa dve plate. Prvog primimo plate i drugog smo već na jadranskoj obali. Uživamo dvadesetak dana i deset provedemo kod njenih u Lici ispod Velebita. Lekari kažu da je to veoma zdravo.Vratimo se kući, čekaju dve nove plate, a ostane nešto i od „morskih“. Mi onda kažemo da je i to zdravo.
Nisam video more dvadesetak godina, sem ovog Panonskog po čijem dnu svakodnevno hodam. Odvikao sam i ne znam kako bih se osećao pri novom susretu. I na koje more da idem? To je izgleda najveći problem. Mrzi me da putujem. Opravdanje!?
Novi Sad - Iriški Venac – Ruma – Šabac - Loznica – Zvornik - Vlasenica – Kladanj – Semizovac - sa autoputa Sarajevo – Zenica, pre Zenice skretanje ka Bugojnu – Kupres – Livno - Bosansko Grahovo – Knin - Benkovac- Biograd.Ovu maršrutu ja sam izmislio, da deca vide zemlju, negde da prenoćimo, da putujemo dva – tri dana.
Ko mi oduze planine, reke, more?
Donekle sam i sam krivac. Kao da sam poslednjih godina devete decenije prošlog veka predosećao šta će se dogoditi. Na autoputu prema Zenici zaustavi nas milicija, deca nazad spavaju, a oni ženi /vozaču, ja nikada nisam vozio/ „drugarice, vi sa mora„ „ne, mi na more„ „ kako, na sever.. „ „ pitajte vođu puta„ i pokazuje na mene. Onda ja počnem objašnjavati, a oni zaustavljaju saobraćaj da se uključimo, kao da smo neka delegacija.
Skrenemo prema Bugojnu, izazovan proplančić, ali da se dođe do njega mora se pregaziti hladan potočić. Deci nije jasno kako može da bude tako hladan u sred leta. Na proplančiću se izvičemo „oooooo„ „eeeeeeej„ „moooooreee„ ...
Gde nestade hladni potok?
Na Kupreškom polju s desna ima jedna kafana, okolo ništa sem ovaca na ispaši. Unutra miriše jagnjetina. Žena odspava sat- dva, igram se sa decom, ne mogu da se izgube, vidim ih gde god da odu.
U Livnu dokupimo slatkiša i soka. Ljubaznost iz svakog pogleda, daju nam na poklon suvenire. Livanjskim poljem, nežnim brežuljcima, stepskog rastinja, stižemo do ispred Bosanskog Grahova i rodne kuće Gavrila Principa. I tu česma sa hladnom vodom za osveženje putnicima - namernicima. Na svakom mestu izvor života.
Ko mi ukloni širinu Kupreškog i Livanjskog polja?
Serpentinama stižemo do Knina. Žurimo da pre mraka dođemo do cilja, Kistanje, Đevrske ...Benkovac. Ovde obavezno stajemo. Deci pričam o značaju Benkovca. Pitam: koja je najznamenitija ličnost rođena u Benkovcu? Pojma nemaju?! „Gde je rođen tata„ „U Benkovcu .„
Zašto mi udaljiše rodni grad?
Za petnaestak minuta stižemo u Biograd. Držeći se za ruke, obučeni utrčavamo u morsku vodu. Zato smo toliko putovali. Brzo nalazimo smeštaj i nazad u selo kod rodbine. Mogli smo i kod njih spavati, ali smo želeli da budemo što bliže blagodetima moru i događanjima na rivi.
Na biogradskom bazenu gostovalo je „Prljavo kazalište„ , žena i deca otišli su da ih gledaju, a ja sam u obližnjoj bašti pijuckao crno vino i slušao koncert. Odjednom gužva, povici ... otrčah, izvedoh ih napolje. Za tren se stvorila milicija. Napravila je liniju razdvajanja, s jedne strane su izlazili Hrvati, s druge Srbi... i tako sve dok ih nisu izveli iz grada. Čujem posle od rođaka da su se, ipak sukobili na magistrali. Počelo je da tinja.
Ko mi isuši more i jaruge?
Nisam hteo o ovome da vam pričam. Bila mi je namera da dočaram ženinu reakciju kada smo prvi put posetili moje dalmatinsko selo. Dolazimo nenajavljeni kod najstarijeg strica sa godinu starom ćerkom i strina će dok je tanko sekla pršutu „dijeco, sad ću ja zaklati pivca, staviti kupmjera i pod peku, napravti salatu od pamidora, kukomara, kapule, paprike, a vi se dovatite pinjura, pijata pršute i napite se bevande i cjelana.„ Žena me pogledom pita „šta je to„. Nisam joj odgovorio. Kada je jelo doneto na sto nije odvajala usta od kupmjera ispod peke. Ali, o tome drugom prilikom.