Ljudi nisu evoluirali od šimpanzi, već su verovatno evoulirali putem mnogobrojnih predaka od dalekog zajedničkom prapretka koji je u Miocenu naseljavao šume Afrike
Pre tri dana, jedna vest je obišla planetu: "Javnosti je predstavljen Ardi (Ardipithecus Ramidus), istovremeno najstariji i najkompletniji skelet čovekovog pretka." Posledice sveukupne analize 11 studija koje je objavio Science i koje opisuju istraživanje skeleta br. ARA-VP-6/500, nadimka Ardi, su više nego interesantne: "Ancient Skeleton May Rewrite Earliest Chapter of Human Evolution."
Do pre tri dana, Lucy (Australopithecus Afarensis) je sa svojih 3,2 miliona godina smatrana za najstariju poznatu čovekovu sestru, ali ju je Ardi premašila za više od milion godina. Tačnije, Ardi (Ardipithecus Ramidus) koja je živela u Etiopiji pre 4,4 miliona godina i na svega 74 km udaljenosti od staništa gde je pronađena Lucy, hodala je uspravno na dve noge, ali je provodila vreme i na drveću u potrazi za hranom, skloništem i zaštiti od grabljivaca. Imala je mozak veličine 300-350 cc koji na nivou današnjih šimpanzi 275-500 cc i gorila 340-752 cc (moderan čovek ima 1200-1850 cc), karlicu koja je bila neubičajeo široka i skraćeni lumbalni deo kičme slično modernom čoveku, ispravljene i u zglobovima pokretnije šake, ravna stopala, ali i palčeve na nogama koji su bili značajno odvojeni od ostalih prstiju, a pomoću kojih se lakše kretala po drveću. Hranila se više voćem nego današnje šimpanze i gorile, ali ipak manje nego, nešto mlađa, sestra Lucy. Pa dobro, dobili smo novu najstariju sestru, ali zašto je ovo otkriće toliko važno?
Davne 1969. godine naučnici su imali dugačku debatu da li je naš drevni predak prošao kroz tzv. fazu Great Ape, tj. da li je ličio na protošimpanze i time imao kratka leđa, velike očnjake, ruke prilagođene za kretanje po drveću i sa karlicom i ekstremitetima prilagođenim za kretanje uz pomoć ruku (Science, 1969). Ovaj model šimpanze (Troglodytian Model) je sugerisao da je prvobitni čovekov predak tokom vremena izgubio mnoge od ovih adaptacija koje još uvek postoje kod šimpanzi i gorila. Do sada još uvek nisu pronađeni fosilni ostaci drevnih šimpanzi i gorila, pa je ovaj model bilo teško osporiti. Sa druge strane, skelet Lucy, iako procenjen na 3,2 miliona godina, je bio suviše "mlad" i suviše je ličio na modernog čoveka da bi ukazao kako je izgledao čovekov davni predak. Kada su pre tri dana naučnici predstavili Ardi, zapravo su nas približili prvom zajedničkom pretku koji delimo sa šimpanzama (CLCA - Chimpanzee Last Common Ancestor), ali su i osporili model šimpanze. Zapravo, Ardi govori u prilog da je postojao prapredak koji nije ličio ni na modernog čoveka, ali ni na šimpanzu.
Da se vratimo otkrivanju Ardi. 1992/93. godine Thim White, paleoantropolog sa univerziteta Berkeley, je zajedno sa svojim istraživačkim timom otkrio fosile ostatke na nalazištu Aramis, Middle Awash, Etiopija i koje je pripisao vrsti Australopithecus Ramidus. U toku 1994. godine ukupno pronađeni fosilni ostaci su činili 45% ukupnog skeleta (sa druge strane, pronađeno je 40% skeleta Lucy). 1995. godine, Thim White zajedno sa svojim kolegama objavljuje kratak komentar u magazinu Nature, menjajući ime iz Australopithecus Ramidus u Ardipithecus Ramidus. Nakon te godine je usledila tišina od 15 godina.
U međuvremenu, 2004. godine Haile-Selassie je sugerisao da pronađeni fosilne ostaci iz Miocena zapravo čine varijaciju vrste za sebe i da bi trebalo da nose ime Ardipithecus Tugenensis. 2005. godine, Sileshi Semaw je u okviru Gona Reseach Project pronašao fosilne ostatke Ardipithecus Ramidus na lokalitetu Duma, nizvodno od nalazišta Aramis, upućujući da nalazište Aramis nije bilo jedino stanište ove vrste. I to bi bilo manje-više sve do pre tri dana.
Dakle, Ardi je otkrivena 1994. godine, ali je bilo potrebno 15 godina do njenog predstavljanja javnosti. Pitanje koje se samo nameće je: "Zašto je Thim White-u i njegovim kolegama trebalo toliko vremena?" Evo odgovora koji su oni ponudili: "The bony remains of this individual (ARA-VP-6/500) (Fig. 3) (37) are off-white in color and very poorly fossilized. Smaller elements (hand and foot bones and teeth) are mostly undistorted, but all larger limb bones are variably crushed. In the field, the fossils were so soft that they would crumble when touched."
Drugim rečima, fosilni ostaci bili u veoma lošem stanju, što i nije neuobičajeno u arheološkom kontekstu. Ono što je interesantnije je što je u ovom slučaju bilo 11 istovremenih objavljenih studija iz anatomije, paleontologije i evolutivne interpolacije novog skeleta Ardipithecus Ramidus i zubnih ostataka koje su pripadale više od 30 različitih jedinki. Takođe, ove istovremeno objavljene studije su obuhvatile iskopavanja, korelaciju faune, mikroskopiju, paleontologiju, CT (Computerized Tomography) skeniranje, 3D rekonstrukciju, analizu izotopa i ko zna šta još, a kordinacija tako obimnog projekta zaista zahteva vremena. Ono što je Thim White zajedno sa svojim kolegama takođe hteo da izbegne je bilo kakvu grešku i time nedoumicu dok proces rekonstrukcije nije priveden kraju.
Ne bih ovde više o detaljima. Ardi je pre svega pomogla da se model šimpanze (Troglodytian Model) zameni CLCA (Chimpanzee Last Common Ancestor) modelom, ali je i dalje otvoreno pitanje kako je zajednički prapredak izgledao? Ostaje da sačekamo da naučnici otkriju novu najstariju čovekovu sestru.
--
U noći 24.11.1974. kada su Donald Johanson i Tom Gray proslavljali u kampu otkriće fosilnih ostataka AL 288-1, sa zvučnika se stalno i ponovo viorila pesma Beatles-a "Lucy in the Sky with Diamonds". Ova dva naučnika su nakon toga rešila da će AL 288-1 dobiti ime Lucy.