Što me znači da Nemci ne napadaju. Naprotiv, oni se dosledno drže devize da je napad najbolja odbrana.
(Probaću da promenim stil izlaganja i ovo prikažem preglednije i u lakšem tonu.)
U leto 1944. partizani su stvorili značajno uporište u Srbiji, između Ibra i Južne Morave, a dodatne jedinice se, i pored ometanja i zaseda, prikupljaju s leve strane Lima.
Komandant Srbije dobija zadatak da svojim skromnim trupama, uz supstancijalnu pomoć četnika, likvidira uporište NOVJ u Srbiji. Tokom celog jula nižu se operacije ("Trumpf", "Hallali" i "Kehraus").
Takođe, počela je da se formira koncentracija snaga NOVJ u Sandžaku.
Štab Ag"F" zadužuje štab 5. SS korpusa da razbije koncentraciju NOVJ iza Lima i stavlja mu na raspolaganje svoju operativnu grupu. Komandant korpusa Artur Phleps (na slici), koji raspolaže kvalitetnim i krupnim borbenim formacijama, prebacuje svoj štab iz Sarajeva u Rašku, i organizuje tri uzastopne operacije "Röslein" u jugoistočnoj Bosni, "Draufgänger" u severoistočnoj Crnoj Gori, tokom jula, i najambiciozniju "Rübezahl" u severnoj Crnoj Gori.
Operacije u Toplici i Jablanici dovele su neučvršćene jedinice NOVJ u Srbiji u prilično tešku poziciju. S druge strane, operacija "Draufgänger" je krenula naopako po Nemce. Nakon početne inicijative od 18. jula, 24. jula snage NOVJ preduzimaju protivnapad, razbijaju glavninu 21. SS divizije i dovode Nemce u težak položaj, sabijene u obruč u oblasti Murina. Vrhovni štab međutim naređuje, i nakon dva dana ponavlja naređenje ovim jedinicama da bezuslovno napuste započeto uništavanje nemačke grupacije i hitno odmarširaju preko Ibra i Kopaonika, gde je srbijanskim partizanima neophodna pomoć.
Ova grupacija 3. VIII probila je nemačku odbranu na Ibru i narednih dana na Kopaoniku razbila 4. grupu jurišnih korpusa JVuO.
Tokom avgusta Phleps vodi najambicioznu operaciju - "Rübezahl". Radi se o koncentričnom napadu na durmitorski plato, sa namerom da iscrpi i razbije snabe NOVJ koje se oslanjaju na ovu oblast, i tako ih za duže vreme onesposobi za napad na Srbiju.
Iako su vođene vrlo oštre borbe - samo u toku jednog dana, 22.VIII, saveznička avijacija je sa uzletišta na Breznama otpremila 1059 ranjenika u bolnice u Italiji - operacija potpuno promašuje. Prva proleterska divizija manevrom je izbegla nemački udar, i već 20. avgusta otpočela usiljeni marš u dubinu. Desetak dana kasnije i Šesta divizija uspela je da se oslobodi pritiska i krene za Prvom.
Tokom ovog prodora razbijena je bugarska barijera na Zlatiboru kod Palisada i zauzeta Požega.
Sledeći pojas odbrane činila je netom sređena 4. grupa jurišnih korpusa JVuO, ojačana ljotićevcima. U čuvenoj bitci na Jelovoj gori 6-10.IX četnici su ponovo poraženi i razbijeni.
Nakon toga Šesta divizija likvidira nemačko-srpsku posadu i oslobađa Valjevo 15-18.IX , a Prva, zajedno sa novopristiglim Petom i 21. divizijom vodi oštre i promenljive borbe u Šumadiji sa delovima 7. SS, 117. lovačke i Brandenburg divizije. Gornji Milanovac i Aranđelovac nekoliko puta prelaze iz ruke u ruku.
Rat je tako ponovo ušao u srce Srbije.
16. i 36. divizija takođe su savladale nemačku barijeru na Drini, i tokom poslednje dekade septembra razbile četničke korpuse i kvislinge pod komandom pukovnika Jungenfelda, i izbile na Savu.
3. X Šesta lička zauzela je Ub.
Nemci su svesni da je nastupio trenutak odsudnih ratnih dejstava u kojima im pomoćne i kvislinške snage više nisu od pomoći. Raspuštaju Nedićevu vladu i evakuišu Nedića i ministre, a njegove "jedinice" integrišu u četnike pod Mihailovićevu komandu. Potom od 3. do 5 oktobra celu četničko-nedićevsku grupaciju iz zapadne Srbije evakuišu vozovima iz Beograda za Kraljevo, gde će od njih biti još neke koristi.
6. oktobra Tito naređuje napad na Beograd.