Zbog današnjeg dobro poznatog događaja, odlučila da na posao krenem u 15 do 7 umesto u uobičajenih 7-7 i 10.
Ušla sam u polupraznu 18-icu. Sela odmah. Posle svih mučenja ovih dana u istoj, nekako mi bilo mi žao da izađem kad je došlo vreme.
Sada sam u ozbiljnom iskušenju da nastavim praksu ranijeg kretanja na posao.
Dva razloga protiv:
1. Morala bih da počnem sa buđenjem oko pola 6 (ko mi kriv kada sam medved u hibernaciji, pa mi treba pola sata da se dovoljno razbudim da bih ustala iz kreveta)
2. Stižem pola sata pre početka radnog vremena. Loša ideja - jedino ja u kancelariji nemam ključ od iste, a i da imam, slaba vajda, nemam ovlaštenje da petljam po alarmu, te stoga ne mogu da ga razoružam, iz čega sledi da bih čekala nekih 15 minuta minimum da dođe neko sa ključem i pravima rukovanja alarmom... a dolazi ziiiimaaaaaa...duga i hlaaadnaaaa...
Koliko vredi prazna 18-ica, pitanje je sad?
Nije ta pesma, ali, ne nađoh je na YouTube :)