Then be not coy, but use your time,
And while ye may, go marry:
For having lost but once your prime,
You may for ever tarry.
Robert Herrick
Jutros sam ustala 15 minuta kasnije, zatvorila vrata od spavaće sobe, zaključala se u kupatilo, pozvala Mileta i slagala da imam simptome gripa. Rekao je da ni slučajno ne dolazim na posao, da ne zarazim ostale zaposlene.
Posle sam se na prstima vratila u krevet i sačekala da se probudi moja bolja polovina.
On: Ti ne ideš na posao?
Ja (oprezno): Ne?
On (revoltirano): Baš te briga, lepo si se uvalila pa ti se može. A ja moram da radim svaki dan.
Ja: Pa kad ti radiš u ozbiljnoj firmi. Uostalom, ne vidim zašto me zezaš kad imam migrenu. (Sinoć me je bolela glava stvarno, pretpostavljam da će mi poverovati.)
On (odlazeći put kupatila): Aaaaaa. Onda lezi i odmori se lepo. I nemoj da piješ lekove protiv glavobolje na prazan stomak.
Vičem kako neću. Sigurna sam da zna da sam izmislila migrenu.
Kada sam ostala sama u stanu, napila sam se vode, pojela bananu, obukla trenerku i izašla na kej da iskoristim jedan od poslednjih lepih dana u godini. Dok sam trčkarala, počeo je malo da mi se koči vrat, što je neretko prvi simptom napada migrene. To me je malo sneveselilo, pa sam prestala da trčim i prešla na brzi hod.
Pored mene se stvorio dekica (dovoljno star da koristi vijagru ali nedovoljno da ide u penziju), sparušene ali iskvarcane kože, u crnom duksu i crnim helankama, zbog kojih sam došla do zaključka da je sasvim moguće da se poslužio gorepomenutim lekom pre nego što je izašao da se rekreira.
Matori pervert: Dobro jutro, gospodjice!
Ja: Gospodjo.
Matori pervert: Tako mlada a već udata!
Ja: Nisam tako mlada kao što bi se reklo.
Matori pervert (seva veštačkim zubima): A pa plavuše uvek izgledaju mladje.
Ja (ravnodušno): Hvala. Jel ste vi nešto hteli od mene?
Matori pervert: Pa gledao sam Vas, onako, znate, Vi se meni dopadate, a dopali biste se i mojoj ženi... ne znam, ako je Vaš suprug zainteresovan...
Ja (10,9,8,7#$%&#&$##): Ma more mrš u pizdu materinu!
Moj psihijatar kaže da je bes posledica prenapumpanog osećanja lične važnosti, kao i uverenja da mi svi duguju poštovanje. Volela bih da je jutros bio prisutan, majku mu j##em onu inkompetentnu.
Nakon što doživim napad besa, obično usledi napad depresije. Moj psihijatar kaže da je depresija bes okrenut ka unutra, te kako bih se sprečila da internalizujem negativna osećanja, svraćam u Ušće kod frizera, u nameri da se isfeniram i budem srećna jer imam lepu frizuru. I dok su mi dva frizerska šegrta zujala sa fenovima i četkama oko glave, zvao me je Mile. Dvaput.
Zamolila sam da me puste da idem u WC, gde sam se zaključala i javila tankim glasićem. Ispostavlja se da mi je Sale pre dve nedelje ostavio poruku da zovem Sabru da se dogovorimo oko robe za koju su platili 50% avans još prošlog meseca, a koja je jutros stigla u Atinu. Sada u Pireju imamo ceo kontejner Colour Catchera, a Sabra je, po profakturi, koju je pravila dementna Sladja, uplatila za 1.000 komada.
Rekla sam Miletu da Saleta pošalje na kurs poslovne korespondencije, a Sladju na neurološki pregled. Potom sam priznala svoj udeo u krivici i odslušala salvu psovki i kletvi u stilu Skupštinske govornice, kojom je Mile izbegao da internalizuje bes, i izdao činjenicu da ima prenapumpan osećaj sopstvene važnosti, kao i uverenje da mu svi duguju poštovanje.
Dok su mi završavali frizuru osetila sam talas olakšanja: mislim da ću dobiti otkaz.
Disclaimer: These characters and events are fictional and any resemblance to persons living, dead, or fictional is purely and completely coincidental.