ključnom haškom svedoku optužbe
pise Miroslav Bojcic
BEOGRAD, 21. oktobra 2009. - Okružni sud u Beogradu nastavio je danas desetogodišnji sudski proces protiv jednog od ključnih svedoka tužilaštva u Hagu, potpukovnika Lakića Đorovića, na osnovu čijeg svedočenja su, između ostalog, najviši vojni i politički rukovodioci Srbije osuđeni na dvadesetogodišnje kazne zatvora.
Potpukovnik Đorović, koji je mesec dana, počev od 20. maja 1999, bio vojni tužilac Kosova, u vreme dok je obavljao tu dužnost pokrenuo je i pripremio čitav niz sudskih postupaka protiv vojnih, policijskih i paravojnih struktura Republike Srbije, da bi krajem juna te iste godine bio smenjen pod dramatičnim okolnostima.
Zamenik okružnog javnog tužioca Goran Marjanović sada tereti potpukovnika Đorovića da je po članu 205. Krivičnog zakonika SR Jugoslavije, a u vezi sa članom 226. istog zakonika, pružio otpor vojnom licu pri vršenju dužnosti, za šta je u ratnim uslovima predviđena kazna od jedne do 10 godina zatvora.
Tužilac tvrdi da je potpukovnik Đorović pružio otpor komandiru patrole vojne policije Aleksandru Ćorcu, i da mu je pretio pištoljem, nakon tuče sa svojim zamenikom Dragoljubom Zdravkovićem, koji sada radi u Beogradu kao sudija Okružnog suda.
U duhu optužnice danas je svedočio Aleksandar Ćorac, jedini svedok koji se odazvao pozivu suda.
On, međutim, nije danas mogao da navede o kom se tipu pištolja približno radi, dok je sudija Dragan Mirković nije dozovlio da svedok odgovori na pitanje optuženog da li je pištolj bio veliki ili mali. Svedok tvrdi da je sa razdaljine od oko tri metra primetio da je pištolj bio repetiran. Takođe je potvrdio da je vojni tužilac uživao potpuni imunitet.
Potpukovnik Đorović u ranijim pretresima izjavio je da je tuča izbila tako što je njegov zamenik Zdravković odbio njegovo naređenje da podnese krivične prijave protiv komandanta centra bezbednosti Prištinskog korpusa potpukovnika Nešića i petorice njegovih podređenih, uključujući Radoša Ljušića i njegova dva sina, takođe pripadnika službe bezbednosti, zbog ubistva trojice Roma, iznude i ubistava u okolini Peći, spaljivanja 13 albanskih sela i pljačke u okolini Kline, između ostalog.
"Zdravković je došao kod mene u kancelariju, nakon što je sa potpukovnikom Nešićem par sati pio u dve prištinske kafane, i počeo strašno da me vređa, mašivši se u jednom trenutku za pištolj", kaže Đorović.
"Oteo sam mu pištolj i oborio na zemlju. Sve se odigralo u mojoj kancelariji", rekao je on.
Potpukovnik Đorović zatim biva prebačen pod stražom u Niš, a rešenje o pokretanju istražnog postupka protiv njega biva potpisano juna 1999.
"Mislim da je čitava stvar inscenirana da bi od mene oduzeli 17 predmeta, uključujući i one o dve masovne grobnice u blizini Orahovca", rekao je Đorović.
Predsednica Fonda za humanitarno pravo Nataša Kandić juna 2001. posvedočila je da je sudski postupak protiv Đorovića intenziviran nakon što je on u septembru odbio naređenje da protiv nje podigne optužnicu povodom njenih izjava o stradanju albanskih civila, u intervjuu dnevniku "Danas" od 12-13. avgusta.
Sveočenje samog potpukovnika Đorovića o kosovskim zločinima pripadnika srpske vojske, policije i paravojnih snaga pojavilo se kao dokazni materijal i u haškom procesu protiv policijskog generala Vlastimira Đorđevića, koga optužba tereti za učešće u „sistematskoj kampanji“ terora koja je dovela do smrti stotina ljudi i do proterivanja oko 800.000 kosovskih Albanaca.
Svedočeći u Hagu na ovom procesu, šef vojne bezbednosti u vreme kosovskog rata, general Aleksandar Vasiljević, izjavio je sredinom juna da je prve zvanične informacije o zločinima na Kosovu dobio upravo od potpukovnika Lakića Đorovića.